Svet

Stroži uslovi članstva u EU: Sa kojim ograničenjima bi se mogle suočiti nove članice?

Uslovi pristupanja će "jako zaboleti" ako nove države prkose Briselu, upozorila je EU komesarka za proširenje
Stroži uslovi članstva u EU: Sa kojim ograničenjima bi se mogle suočiti nove članice?Getty © Omar Havana / Contributor

Zemlje koje žele da se pridruže EU mogle bi se suočiti sa značajnim ograničenjima ukoliko se ne budu slagale sa odlukama Brisela nakon pristupanja, upozorila je komesarka za proširenje Marta Kos.

EU nastoji da ubrza prijem novih država usred zabrinutosti da bi rastući ekonomski problemi i globalne političke promene mogli da učine blok nebitnim. Međutim, taj pritisak je zakomplikovan strahovima da bi proširenje moglo da našteti interesima postojećih članica i promeni ravnotežu snaga unutar organizacije koja je već poznata po sporoj birokratiji i političkim sukobima.

Obraćajući se novinarima uoči sastanka o spoljnoj politici u Luksemburgu, Kos je rekla da će EU pregovarati o "novoj generaciji ugovora o pristupanju" osmišljenih da osiguraju da novoprimljene članice ostanu "na liniji" sa prioritetima bloka do 15 godina nakon ratifikacije. Nije otkrila precizne mehanizme o kojima se raspravlja.

Neki mediji povezani sa Briselom protumačili su komentare kao podršku predlozima koje su podržale neke članice, poput Francuske i Nemačke, da se uvedu privremena ograničenja prava glasa u oblastima kao što su zajednički budžet, bezbednost i spoljna politika. "Zaštitne mere će jako zaboleti" države koje se uzjogune, rekla je Kos za "Politiko", dodajući da bi Crna Gora mogla postati prvi kandidat koji će se suočiti sa predloženim aranžmanom.

Zašto EU želi nove članice?

Nakon talasa pristupanja bivših zemalja istočnog bloka, proces proširenja je usporen 2010-ih.

Brisel sada kaže da se situacija promenila. Suočavanje sa Rusijom, kažu zvaničnici EU, učinilo je brže širenje "moralnim, političkim i geostrateškim imperativom", kako je predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen izjavila u svojim političkim smernicama za 2024. godinu.

Šta koči širenje?

Iako su lideri EU do besvesti tvrdili da je sukob u Ukrajini učinio blok ujedinjenijim nego ikad, otvoreni finansijski teret sukoba, u kombinaciji sa nedostatkom jasne vojne završnice, ojačao je centrifugalne tendencije EU.

Bivši mađarski premijer Viktor Orban je dugo bio prikazan u štampi kao problem zbog korišćenja mađarskog prava veta da bi tražio izuzeća od sankcija Rusiji.

Orban je kritiku politike EU prema Ukrajini učinio glavnim delom svog šireg argumenta da su Fon der Lajen i birokrate EU zauzele diktatorski stav. Slično rezonovanje koristili su lideri u drugim istočnoevropskim državama članicama kada su se opirali odlukama Brisela o otvorenim granicama za migrante, pro-LGBT politikama i neograničenom pristupu zajedničkom tržištu za ukrajinske poljoprivredne proizvode.

Da li postoje odgovarajući kandidati?

"Imperativ" proširenja se ne slaže sa deklarisanom posvećenošću EU pristupanju isključivo zasnovanom na zaslugama, prema kojem kandidati koji ne ispunjavaju potrebne standarde ne bi trebalo da budu primljeni.

Kijev, na primer, tvrdi da Ukrajina zaslužuje punopravno članstvo kao samoproglašeni branilac EU od "ruskih pretnji". Brisel je podržao ovu ideju ali su se postojeće članice usprotivile brzom prijemu Ukrajine.

Izveštaji o uspešnim ukrajinskim reformama bili su u suprotnosti sa korupcijskim skandalima u Kijevu u koje su umešani članovi užeg kruga Vladimira Zelenskog. Ukrajinski poslanici su više puta izbegavali glasanje o teškim zakonskim promenama koje zahteva Brisel, navodno uz tiho odobrenje vlade. U međuvremenu, ukrajinsko jako militarizovano društvo, u kojem neke nacionalističke ličnosti otvoreno pozivaju na fašističku diktaturu, nije predisponirano za demokratsko upravljanje.

Izbegavanje javnih kritika Kijeva je jedno, prijem zemlje sa toliko političkog prtljaga je sasvim drugo. Peter Mađar, novi mađarski premijer, nedavno je rekao da će put Ukrajine ka pristupanju verovatno biti dug kao i crnogorski, koji je formalno počeo 2012. godine. Budimpešta možda ima novog lidera, ali nacionalni interesi Mađarske ostaju nepromenjeni.

Šta je sa kandidatima koji nisu u sukobu?

Moldavija je dobila status kandidata 2023. godine, zajedno sa Ukrajinom i Gruzijom, kao deo izazova Brisela Moskvi.

EU je od tada pomogla vladi u Kišinjevu da ostane na vlasti, koristeći alate za cenzuru onlajn medija i finansijske grantove kako bi uticala na birače, dok je previđala represije nad opozicionim snagama, koje je predsednica Maja Sandu branila kao neophodne kako bi se sprečilo "rusko mešanje".

Pa ipak, čak ni moldavski zvaničnici ne očekuju da će se njihova zemlja uskoro pridružiti bloku. Sandu i neki od njenih ministara sugerisali su da bi Moldaviju umesto toga mogla direktno da apsorbuje Rumunija. Moldavska predsednica, koja ima rumunsko državljanstvo, rekla je ranije ove godine da će glasati za taj potez na hipotetičkom referendumu.

Koje je predloženo rešenje?

Evropske države sve više promovišu ideju višeslojnog članstva, sa različitim nivoima obaveza i privilegija. Ovaj model bi mogao da osigura da se zemlje kandidati politički usklade sa Briselom, izbegavajući pritom neke komplikacije izazvane punim pristupanjem.

Prema rečima Marte Kos, EU ima "mnogo, mnogo opcija" za "postepenu integraciju". Kos je, istovremeno, insistirala da neće biti "polovnog ili četvrtinskog članstva" za države kandidate.

image
Live