
Amerika se priprema za novi talas "probuđenosti": "Vouk 2" ima svoju idealnu žrtvu

"Vouk 1 je bio ludilo", rekla je američka kongresmenka Aleksandrija Okasio-Kortez u intervjuu za Ej-Bi-Si. Kongresmenka je stidljivo priznala da se Amerikancima nije dopao način na koji se "vouk 1" odvijao, dok je istovremeno implicitno najavila da će uskoro biti, ili već postoji, "vouk 2".
Takozvana "probuđenost" u svim svojim oblicima je politika žalbi, ocenjuje Spenser Kalvan u tekstu za "Američki um", publikaciju Instituta Klermont.
Centralna ideja "probuđenosti" ili "voukizma" je da nepravda leži u srcu Amerike i da se mora ispraviti kako bi se iskupili za istorijsku patnju nanetu grupama nevinih.
Ono što se menja u "vouku 2" je prikaz toga ko su ti nevini i kako su oni oštećeni. "Vouk 1" je bio zasnovan na ideji da su crnkinje najpotlačenije, a samim tim i najpravednije od svih ljudi.
"Razmišljam", rekla je Kamala Haris u svom govoru kada je izabrana za potpredsednicu SAD, "o generacijama žena – crnkinja". Naravno, pomenula je mnoge druge vrste žena, ali lista je počinjala i završavala se sa "crnkinjama – koje se prečesto zanemaruju, ali tako često dokazuju da su kičma ove zemlje".

Ovaj pristup je imao retoričku moć, do određene tačke. Trgovao je uspesima feminizma drugog talasa i stvarnošću crnačkog ropstva u prošlosti Amerike. Ali je naišao na neke probleme. Treći talas feminizma, kako su ga razradili teoretičari poput Džudit Batler, učinio je praktično nemogućim da se ne doda prefiks "trans" gde god se pojavila reč "žena". Tako je zastava grupe "vouk 1" postala komplikovana i zbunjujuća kombinacija crnih i trans LGBT boja koje se probijaju sa leve strane.
Da stvar bude još gora, nasleđe ropstva nekako se nije odnosilo na sve druge rasne manjine koje su demokrate želele da uvedu u svoje krilo. Tako su milioni Nigerijaca nekako "netaknuti" prošli kroz segregaciju u Sjedinjenim Državama. Kao i svi ostali "ljudi obojene kože" koji su u Ameriku došli iz Latinske Amerike, Kine, Japana, Indije...
Kontradikcije su se intenzivirale kada se "vouk 1" suočio sa nizom sramotnih slučajeva kao što je slučaj Studenti za fer prijem protiv Harvarda. U pitanju je slučaj iz 2023. godine u kojem su se azijski studenti žalili da ih službenici za prijem diskriminišu u korist crnih kandidata. Zatim su tu bili Trampovi oglasi iz 2024. koji su podršku Harisovoj pripisali njenoj prethodnoj podršci operacijama promene pola, koje su finansirali poreski obveznici, za zatvorenike u federalnim zatvorima.
Postavljanje crnkinja u centar moralnog univerzuma stvorilo je neočekivani i elektorski neiskoristiv skup obaveza prema ilegalnim migrantima i kvir osuđenicima.
Jasno je da je preuređivanje redosleda prioriteta u hijerarhiji žalbi bilo neophodno.
Umesto crnkinje trans žene koja je definisala "vouk 1", "vouk 2" je kao svoju idealnu žrtvu izabrao obespravljenog palestinskog oslobodioca, koji se bori sa Hamasom protiv Izraela.
Ova postavka, piše Klavan, ima niz zanimljivih strateških prednosti.
Prvo, rasni argument je uredno pojednostavljen. "Vouk 2" se sada predstavlja kao primer globalne borbe za pravdu koju sprovode manjine svuda, a koja je oličena u intifadi.
Godine 2023, na panelu za Demokratske socijaliste Amerike, budući gradonačelnik Njujorka Zohran Mamdani je tvrdio da "kada vam je čizma njujorške policije na vratu, pertle na njoj su Izraelske odbrambene snage".
Drugim rečima povezao je "vouk 2" sa delom Franca Fanona "Prezreni na svetu". "Između kolonijalnog nasilja i podmuklog nasilja u kojem je savremeni svet ogrezo", napisao je Fanon, "postoji neka vrsta saučesničke korelacije, homogenosti". Stoga, "kolonizovani, nerazvijeni čovek je danas političko stvorenje u najglobalnijem smislu te reči".
Nedavno je intervjuu za "Njujorker", kandidat demokrata za Senat, Abdul El Sajed, izneo argument koji povezuje Fanonovu globalnu borbu sa američkom domaćom ekonomijom. Tvrdio je da proizraelski političari dozvoljavaju da se "novac koji bi trebalo da se potroši na brigu o našoj deci šalje vojsci koja je počinila genocid".
Novi redosled prioriteta "vouk" pokreta omogućava njegovim zagovornicima da sugerišu da beli ili belo kodirani (čitaj: jevrejski) ugnjetavači usmeravaju novac od američke radničke sirotinje kako bi finansirali svetsku kampanju masovnog klanja, tvrdi Kalvan.
"Dobra" stvar kod ove postavke probuđenih je to što naglasak stavlja na spoljnu politiku i ekonomiju, gde leži pravi bes javnosti, i vešto utišava diskreditovane tvrdnje LGBT ekstremista.
U praksi, svaka "probuđena" administracija bilo koje vrste će na kraju nametnuti manje-više iste bizarne seksualne prioritete zemlji nakon što bude izabrana. Ali, u svrhu reklamiranja, "vouk 2" će pokušati da svoje trans članove drži manje upadljivim nego što je to činio "vouk 1", barem onoliko dugo koliko je potrebno da se ponovo uspostavi nacionalna moć.
Zamena LGBT zastave palestinskom odvratiće pažnju od razaranja kvir ekscesa, dok će socijalističkoj revoluciji uliti moralnu samopravednost anti-belog ogorčenja.
Da li će ova taktika uspeti kod birača je druga stvar, zaključuje Kalvan.




