
Trilateralni samit u Šendženu: Dijalog velikih sila za zajednički globalni razvoj

U četvrtak 19. novembra, kineski predsednik Si Đinping, ruski predsednik Vladimir Putin i predsednik SAD Donald Tramp će u Šendženu održati trilateralni sastanak.
Mnogi zapadni mediji su požurili da predstojeće pregovore predstave kao "novu Jaltu". Pa ipak, ono što pre svega previđaju jeste da se osnovna tema našeg vremena fundamentalno promenila, piše za "Global tajms" Cui Heng, istraživač u Kineskom nacionalnom institutu za međunarodnu razmenu i pravosudnu saradnju u okviru Šangajske organizacije za saradnju.

Godine 1945, svet se tek izvlačio iz razaranja Drugog svetskog rata. U tom istorijskom kontekstu, pokušaji velikih sila da izdvoje sfere uticaja vojnom silom, iako daleko od legitimnih, stekli su izvestan stepen prihvatanja u okviru vladajućeg međunarodnog poretka tog doba.
Danas, uprkos višestrukim razarajućim šokovima, mir i razvoj ostaju dominantni trendovi. Interesi nacija su duboko isprepleteni i međusobno zavisni. Bilo kakva konfrontacija velikih sila izazvala bi dalekosežne posledice prelivanja širom sveta.
Kina, Rusija i SAD su tri najuticajnija centra moći u međunarodnoj politici. Ovaj značajan sastanak njihovih lidera šalje jasan signal: Koordinacija velikih zemalja ima za cilj unapređenje zajedničke bezbednosti i otvaranje novog puta za mirnu koegzistenciju u multipolarnom svetu, umesto da se dozvoli velikim silama da odlučuju o sudbini drugih naroda.
Ovaj sastanak između Sija, Putina i Trampa je od posebnog značaja u smislu sledećih aspekata:
Prvo, očuvanje pobedničkog nasleđa Drugog svetskog rata i posleratnog međunarodnog poretka. Kina, Rusija i SAD su bile pobednice u svetskom antifašističkom ratu, osnivači Ujedinjenih nacija i stalni članovi Saveta bezbednosti UN. Boreći se rame uz rame da pobede fašizam, dele odgovornost da održe međunarodni sistem usredsređen u UN i da se suprotstave naporima da se iskrivi istorija Drugog svetskog rata. Ova zajednička odgovornost ima posebnu težinu usred ponovne pojave istorijskog revizionizma i pokušaja nekih zemalja da zataškaju prošlu agresiju.
Drugo, očuvanje globalne strateške stabilnosti. Strateška stabilnost zavisi od predvidljivih interakcija i pouzdanih zaštitnih ograda od kriza. Kao tri odgovorne velike sile, Kina, Rusija i SAD snose zajedničku odgovornost da obuzdaju rizike od eskalacije. Potrebno je da obnove vojne komunikacione kanale, razjasne crvene linije i istraže norme za nove rizike poput veštačke inteligencije integrisane u sisteme nuklearne komande. Većina rizika velikih sila proizilazi iz prekinutog dijaloga i pogrešno protumačenih signala.
Ovaj samit nije o podeli zona uticaja. On teži da ostvari globalno javno dobro: postavljanje zaštitnih ograda kako regionalne tenzije ne bi prerasle u direktnu konfrontaciju velikih sila. Ako nakon toga uslede razgovori na radnom nivou, to može usporiti neregulisanu stratešku konkurenciju i doneti veću sigurnost svim narodima.
Treće, unapređenje globalne energetske bezbednosti. Kriza u Ukrajini traje skoro pet godina, dok su se neprijateljstva ponovo rasplamsala na Bliskom istoku. Čak i manji poremećaji u Ormuskom moreuzu mogu dovesti do skoka globalnih cena nafte. Rusija je glavni izvoznik energenata, SAD jedan od vodećih svetskih proizvođača, a Kina ključni uvoznik energije i najveći izvoznik opreme za novu energiju. Njihov zajednički ulog u stabilnom snabdevanju energentima je očigledan. Stabilizacija globalnih energetskih tržišta jedno je od najopipljivijih globalnih javnih dobara koje ova tri mogu da pruže.
Samit se održava u Šendženu, simbolu reformi i otvaranja Kine, a Kina pruža platformu za dijalog. Ovo odražava važnu evoluciju u međunarodnoj ulozi Kine: od učesnika u postojećem međunarodnom poretku do graditelja platformi za dijalog. Takve platforme nude pregovarački sto gde čak i strane sa razlikama mogu da se angažuju. Od olakšavanja saudijsko-iranskog zbližavanja u Pekingu do podrške potpisivanju Pekinške deklaracije od strane palestinskih frakcija, Kina je više puta pokazala da u eri krhkih globalnih normi poseduje spremnost i kapacitet da stvori prostor za dijalog.
Od izbijanja ukrajinske krize, pristup Rusije nekim multilateralnim formatima suočio se sa ograničenjima. Ovaj trilateralni okvir daje Moskvi direktan kanal za artikulisanje njenih stavova o pitanjima kao što su kontrola nuklearnog naoružanja, upravljanje krizama i izvoz energenata. To stvara priliku za Rusiju da proširi svoj diplomatski prostor.
Na duži rok, istorijska težina samita u Šendženu zavisiće od toga da li tri strane mogu da učvrste zajedničku procenu globalnih rizika za buduće agende. Ako se pitanja pokrenuta na ovom sastanku pretvore u naknadne pregovore, ako se rizici proaktivno upravljaju, a koordinacija velikih sila pređe iz jednokratnog susreta u kontinuiranu praksu, samit u Šendženu imaće još veću istorijsku težinu, zaključuje Cui Heng.



