Svet

Glenu Dizenu odbijeno neplaćeno odsustvo: Norveški profesor podneo ostavku i odlazi "u egzil"

Dizen tvrdi da je istraživanje evroazijskih integracija, i saradnje Rusije i Kine, u Norveškoj praktično kriminalizovano. Univerzitet mu je nedavno zabranio da drži predavanje na jednom ruskom univerzitetu uz obrazloženje da bi to štetilo ugledu ustanove, a prethodno mu je, još 2023, saopšteno da na konferencije u Rusiji može da ide samo u slobodno vreme
Glenu Dizenu odbijeno neplaćeno odsustvo: Norveški profesor podneo ostavku i odlazi "u egzil"Getty © Stock Photos

Glen Dizen, profesor političkih nauka na Univerzitetu jugoistočne Norveške (USN), o čijem smo slučaju već pisali, podneo je ostavku i najavio da će do kraja godine sa porodicom napustiti zemlju, ali i Evropu. Odlazak je sam nazvao traženjem sigurnijeg utočišta.

Neposredan povod je odbijen zahtev profesora Dizena za neplaćeno odsustvo. Želeo je, naime, da od 11. januara do kraja 2027. obavi istraživanja na Univerzitetu Renmin u Pekingu, kao i u Australiji – o sopstvenom trošku.

"Tražio sam godinu dana neplaćenog odsustva, ali sam odbijen. Zato sam podneo ostavku. Naši putevi se razilaze", rekao je 17. novembra u razgovoru sa nekadašnjim britanskim poslanikom Džordžom Galovejem, prenose norveški mediji. Univerzitet je ostavku potvrdio, ali je odbio da da komentar ovog slučaja.

Dizen tvrdi da je istraživanje evroazijskih integracija, i saradnje Rusije i Kine, u Norveškoj praktično kriminalizovano. Šef njegovog instituta odgovara da ne vidi osnov za takve tvrdnje, ali priznaje da je pitanje sporno.

Odbijeni zahtev profesora Dizena nije izolovan slučaj. Univerzitet mu je nedavno zabranio da drži predavanje na jednom ruskom univerzitetu uz obrazloženje da bi to štetilo ugledu ustanove, a prethodno mu je, još 2023, saopšteno da na konferencije u Rusiji može da ide samo u slobodno vreme. Protiv njega su vođena tri postupka zbog navodnih kršenja istraživačke etike, a 38 kolega potpisalo je zajedničku izjavu protiv njega, piše portal Document.

U pritisak na Glena Dizena su se uključile i nevladine organizacije (NVO). Norveški Helsinški komitet optužuje ga za navodno širenje ruske propagande, dok je ista NVO već 2024. pisala njegovom poslodavcu i "upozorila" univerzitet na jedan njegov (nepodoban) tekst. Dizen tvrdi i da je upravo Helsinški komitet na društvenim mrežama objavio fotografiju njegovog doma, targetirajući na taj način i njegovu porodicu.

"Izdržao sam šest godina maltretiranja i pokušaja da me zaplaše. Sada dobijam baš mnogo pretnji", kaže Dizen. "Vlast, nevladine organizacije, novinari – praktično svi – idu na tebe."

Ironija je u činjenici što Dizen nije nikakav "putinista", kako mu godinama prišivaju lažni pobornici "evropskih vrednosti i sloboda". On je rusku Specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini javno nazvao nelegalnom. Uprkos tome, stradao je jer se usudio da objavljuje i ponavlja ono na šta su decenijama upozoravale i same zapadne diplomate, od Džordža Kenana do Vilijama Bernsa.

Istoriji, međutim, nije nepoznat obrazac takvog obračuna sa onima koji drugačije misle i zbore. U vreme makartizma Oven Latimor, jedan od vodećih američkih stručnjaka za Kinu i Centralnu Aziju, proglašen je 1950. "glavnim sovjetskim špijunom" u Americi. Optužbe su se na kraju raspršile kao mehur od sapunice, ali Latimor je karijeru završio daleko od Amerike, potraživši utočište u engleskom Lidsu. Dizenova sudbina je gotovo u dlaku ista: istaknuti norveški i evropski stručnjak za Evroaziju, optužen je da služi neprijatelju, zato pakuje kofere i odlazi na drugi kraj sveta.

Ako ni na evropskim univerzitetima (mestima čije postojanje opravdava upravo sloboda mišljenja i javne reči) više nije moguće bez straha istraživati i govoriti, šta onda preostaje ostalim "smrtnicima"? Novinarima, nastavnicima, službenicima, običnim građanima…

Kada profesori počnu da se plaše pogroma, studenti izvlače nauk da je zdravije ćutati, a društvo gubi sposobnost da uoči i ispravi sopstvene greške. U pitanjima rata i mira takve greške se ne plaćaju ugledom, već ljudskim životima.

Evropska unija koja se ubrzano militarizuje u ime "odbrane slobode", istovremeno sve brutalnije sužava i gazi ljudska prava i slobode širom bloka. Sve to otkriva koliko je nepoželjno kritičko mišljenje o spoljnoj politici EU, i to do te mere da i profesori postaju disidenti, prisiljeni da se otisnu preko okeana, u "egzil". Kada evropski profesor mora da napusti svoje ognjište i preseli se u Peking radi slobode istraživanja i govora, to mnogo manje govori o Kini, nego o Evropi.

image
Live