
Skot Riter: Šendžen je prvi korak ka udaljavanju od trećeg svetskog rata

Nedavno završeni sastanak svetske "velike trojke" (predsednika SAD Donalda Trampa, predsednika Rusije Vladimira Putina i predsednika Kine Si Đinpinga) u Šendženu, u Kini, trajao je otprilike 80–90 minuta i rezultirao je kratkom zajedničkom Deklaracijom šefova država o miru.

Glavne tačke deklaracije obuhvatale su reformu Saveta bezbednosti UN, posvećenost povećanju proizvodnje i isporuke prerađenih naftnih derivata radi unapređenja globalne energetske bezbednosti, odbacivanje nadležnosti međunarodnih sudova nad suverenim državama i njihovim liderima, kao i ponovnu potvrdu osnovnog načela da se nuklearni ratovi ne mogu dobiti, te da se stoga nikada ne smeju voditi.
U ovoj deklaraciji nije bilo pomena o aktuelnim sukobima u Ukrajini i Iranu, kao ni o postojećim tenzijama oko Tajvana.
Nasuprot tome, Jaltska konferencija, koja je okupila prvobitnu "veliku trojku" (predsednika SAD Frenklina Ruzvelta, sovjetskog lidera Josifa Staljina i britanskog premijera Vinstona Čerčila), trajala je osam dana i dovela do brojnih odluka koje su oblikovale posleratni svetski poredak.
Stoga, svako poređenje između Jaltske konferencije i sastanka u Šendženu deluje krajnje neverovatno; čak je i Teheranska konferencija iz 1943. godine, na kojoj se prvi put sastala prvobitna "velika trojka", donela značajnije rezultate od sastanka u Šendženu, piše za RT Internešenel Skot Riter penzionisani obaveštajac američkih marinaca i nekadašnji inspektor UN.
Međutim, traženje direktnih paralela između Jalte i Šendžena je nepotrebno. Jalta se odvijala u kontekstu Drugog svetskog rata, dok je Šendžen predstavljao pokušaj da se spreči mogućnost izbijanja trećeg. Činjenica da nova "velika trojka" prepoznaje potrebu za reformom Saveta bezbednosti UN ukazuje na to da je jedan od ključnih ishoda Jalte – osnivanje Ujedinjenih nacija sa Savetom bezbednosti – ostao priznat kao legitiman i neophodan.
Isto tako, iako rat u Iranu nije bio posebno razmatran, jedan od glavnih ishoda tog sukoba – globalna energetska kriza – jeste uzet u obzir, kroz priznavanje ključne uloge koju energetska bezbednost ima u održavanju globalne stabilnosti. Umanjivanjem značaja institucija kao što je Međunarodni krivični sud, uz isticanje primata nacionalnog suvereniteta i suverenog imuniteta u odnosu na globalnu jurisdikciju, nova "velika trojka" se jednostavno oslonila na istorijske okolnosti koje su oblikovale Jaltsku konferenciju – ideju da velike odluke zahtevaju velike lidere, čije odluke i postupke ne mogu dovoditi u pitanje niti u njih intervenisati niže instance. Na kraju krajeva, nijedan nižerangirani međunarodni tužilac nije se usudio da podiže optužnice protiv Ruzvelta, Staljina ili Čerčila za navodne zločine.
Ipak, upravo ponovno isticanje stava da nuklearni ratovi ne smeju biti vođeni jeste ono što bi sastanak u Šendženu moglo uzdići na nivo "Jalte 2.0".
Tvrdnja da se nuklearni ratovi ne mogu dobiti, te da stoga nikada ne bi trebalo da budu vođeni, nije nova – ona čini okosnicu zvaničnog stava pet priznatih nuklearnih sila (SAD, Rusije, Kine, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva) još od 3. januara 2022. godine, a takođe je prisutna u američko-ruskim odnosima u sferi nuklearnog naoružanja od juna 2021. (što je, zapravo, bila potvrda obećanja koje su u novembru 1985. dali Ronald Regan i Mihail Gorbačov). Isto tako, odluka nove "velike trojke" da ponovo potvrdi posvećenost Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja predstavlja samo ponavljanje već postojeće zvanične politike sve tri zemlje.
Međutim, sastanku u Šendženu prethodila je izjava predsednika Trampa o nameri da teži "denuklearizaciji", kao i slična izjava predsednika Sija, koji je kao poželjan cilj naveo uvođenje globalne zabrane nuklearnog oružja.
Sastanak u Šendženu održan je u senci trke u nuklearnom naoružanju između nove "velike trojke", koja traje već više od decenije.
Američko zanemarivanje okvira za kontrolu naoružanja, uspostavljenog još u doba Hladnog rata, dovelo je do odustajanja SAD od ključnih sporazuma u ovoj oblasti (uključujući Ugovor o protivbalističkim raketama, Ugovor o nuklearnim snagama srednjeg dometa i Novi ugovor o smanjenju strateškog naoružanja). Rusija je na to odgovorila modernizacijom gotovo celokupnih svojih strateških nuklearnih snaga odvraćanja. Kina je, takođe, temeljno reorganizovala svoje strateške nuklearne snage, reagujući na promene u američkoj nuklearnoj doktrini koje su povećale rizik od preventivnog nuklearnog udara SAD.
Suočene sa kombinacijom novih nuklearnih pretnji i zastarelih snaga za nuklearno odvraćanje, Sjedinjene Države se suočavaju sa hitnom potrebom za sveobuhvatnim programom modernizacije, koji bi mogao da košta stotine milijardi dolara. S obzirom na uzročno-posledičnu prirodu neograničenog nuklearnog naoružavanja, svaki napredak SAD neizbežno bi iziskivao odgovor Rusije i Kine, stvarajući tako "spiralu smrti" nuklearnog naoružavanja; to bi ozbiljno uzdrmalo ekonomije sve tri sile i povećalo verovatnoću nuklearnog sukoba, bez obzira na bilo kakve javne izjave suprotne tome.
SAD i Rusija nisu se uključile u suštinske pregovore o nuklearnom razoružanju od propasti sporazuma Novi START u februaru ove godine. Kina je, sa svoje strane, izbegla značajne pregovore o kontroli naoružanja u trilateralnom formatu, dok SAD i Rusija ne stabilizuju svoje nuklearne arsenale kroz neku vrstu obnovljenih sporazuma o kontroli naoružanja. Ova situacija je dovela do trostranog zastoja, gde nijedna strana nije spremna da napravi prvi korak.
Sastanak u Šendženu je stvorio okvir u kojem su sada mogući trostrani pregovori o nuklearnom razoružanju.
Ovo je velika stvar, navodi Riter.
Jaltska konferencija održana je na kraju svetskog rata. Sastanak u Šendženu je imao za cilj da spreči izbijanje novog svetskog rata. Nema nikakve sumnje da postoji mnogo nerešenih pitanja koja opterećuju odnose između SAD, Rusije i Kine, a koja nisu ni rešena niti rešena u Šendženu. Bilo kakvo rešavanje ovih pitanja zahtevaće dodatne sastanke.
Ali sva velika putovanja počinju prvim korakom, a Šendžen predstavlja prvi smeo korak u pravcu sveta oslobođenog tiranije nuklearnog uništenja.



