
Promaja u evropskim skladištima gasa: Kakva zima čeka EU, a kakva je situacija u Srbiji

Kroz skladišta u većini evropskim zemljama ovih dana "duva promaja", a podaci tržišnih analitičara pokazuju da su trenutno popunjena oko 55 odsto, što je najniži nivo za ovaj period godine od 2021. Rezerve ovog energenta u Nemačkoj i Holandiji pale su krajem jula na najniži nivo ikada. Svesna da ne može da ispuni ni svoje propise, EU je ublažila zahtev za popunjenost skladišta, tako da sada zemlje članice do 1. novembra moraju da obezbede rezerve od minimum 80, umesto 90 odsto.

Evropa se približava neizvesnoj zimskoj sezoni, dok sukobi na Bliskom istoku i ograničeno snabdevanje tečnim prirodnim gasom (LNG) povećavaju rizik od novih cenovnih šokova. Dodatni pritisak stvaraju povećana letnja potrošnja gasa za hlađenje, ali i manja proizvodnja iz nuklearnih elektrana zbog niskog vodostaja.
Generalni direktor "Srbijagasa" Dušan Bajatović je istakao da Srbija trenutno ima najbolje cene gasa u Evropi i da je veoma važno da sačuvamo aranžman sa Rusijom, što će prema njegovim rečima, biti urađeno.
"Situacija sa gasom i ostalim energentima u regionu i Evropi je loša, osim u Srbiji, jer tamo nemaju dovoljne količine dok su kod nas skladišta gasa 'napunjena do čepa' i sada ih punimo u Mađarskoj. Nemojte da brinete za energente u Srbiji. Nalazimo se u zelenoj zoni. Likvidnost i 'Srbijagasa' i 'Elektroprivrede Srbije' su na više nego dobrom nivou i neće biti povećanja cena za stanovništvo", rekao je Bajatović.
Iako Brisel tvrdoglavo insistira na odustajanju od ruskog gasa i najavljuje ukidanje energetske zavisnosti od Moskve, podaci pokazuju da je uvoz ruskog LNG-a konstantno rastao tokom cele prve polovine godine. Ruski tečni gas itekako je stizao do evropskih luka, a najveći kupci iz EU bili su Belgija, Francuska i Mađarska. Belgija je u junu povećala uvoz ruskog gasa za 27 odsto, čime je prvi put od jula 2025. godine postala najveći kupac ruskog gasa među zemljama Evropske unije. Podaci "Evrostata" pokazuju da su Belgijanci povećali uvoz 1,8 puta.
Rat na Bliskom istoku značajno je poremetio globalno tržište tečnog prirodnog gasa, na koji je Evropa računala, tako da je sada znatno teže zaključiti dugoročne ugovore sa američkim dobavljačima.
Stručnjaci kažu da trenutni nivo zaliha ne znači neposrednu opasnost od nestašica, ali ukazuju da će niži nivo rezervi povećati zavisnost Evrope od vremenskih uslova i stabilnosti međunarodnog tržišta. Cena prirodnog gasa na evropskom tržištu trenutno je nešto iznad 60 evra po megavat-satu, što je gotovo dvostruko više nego u istom periodu prošle godine.
Doktor ekonomije i profesor na MGIMO-u Julija Zvorikina je izjavila za RT da su zemlje EU donele mnoge "emotivne" odluke još 2014. godine, ali da je sada jasno da je zamena isporuka gasa iz Rusije, s obzirom na sva tekuća globalna dešavanja, prilično teška.
"Čak i prema dokumentima sistema EU, rezerve gasa su nedovoljne, jer se očekuje da će kapacitet skladištenja biti popunjen najmanje 90 odsto između novembra i decembra. Trenutno, zbog složenih procesa, uključujući i sopstvena ograničenja EU, koja je sprečavaju da u potpunosti sarađuje sa ruskim dobavljačima, skladišta su nedovoljno popunjena, približno 15 odsto niže od proseka poslednjih godina", rekla je Zvorikina.
Ona je istakla da je infrastruktura za transport gasa složena i da ju je veoma teško preorijentisati na snabdevanje sa novih lokacija, iako se neke države, poput Mozambika pojavljuju kao ovi potencijalni ozbiljni igrači.
"Rusija uvek bila pouzdan dobavljač, pre svega za Nemačku i nemačku gasno-hemijsku industriju. Pošto politički aspekt često prevladava nad ekonomskim, nije postojala jednoglasnost među evropskim zemljama čak ni tokom diskusija o Trećem energetskom paketu kada je usvojen. Stoga, ovde i sada, vidimo pomešana mišljenja, s obzirom na činjenicu da sve zemlje moraju da sačuvaju svoj ekonomski potencijal. Na primer, Belgija ima razvijenu gasno-hemijsku industriju. Zemlje poput Mađarske i Bugarske imaju proizvodnju đubriva. Ovde ruski gas igra značajnu ulogu", objasnila je Julija Zvorikina.
Evropa je nakon početka sukoba u Ukrajini u februaru 2022. brzo smanjila oslanjanje na ruski gas iz cevovoda i postala jedan od najvećih svetskih uvoznika tečnog prirodnog gasa (LNG), što je stvorilo nove izazove, pošto sada mora da se takmiči sa Azijom za ograničene količine gasa na globalnom tržištu. Nakon eskalacije sukoba između SAD i Irana, evropski uvoz tečnog prirodnog gasa je usporio, dok se Azija vratila agresivnijoj kupovini.
Posebnu zabrinutost izaziva situacija sa Katarom, jednim od najvećih svetskih izvoznika tečnog prirodnog gasa. Ta zemlja je pre krize učestvovala sa približno petinom globalne ponude tečnog prirodnog gasa, a svaki poremećaj u Ormuskom moreuzu mogao bi da dodatno oteža isporuke. Dodatnu neizvesnost na tržištu stvorila su oštećenja najvećeg svetskog izvoznog LNG terminala u Kataru, zbog čega pojedini američki dobavljači čak nude podsticaje kupcima da smanje dogovorene količine iz postojećih ugovora.
"Gasprom" je ranije ukazao da Evropa nastavlja da beleži negativne rekorde kada je reč o popunjenosti skladišta gasa. "Gasprom" je procenio da bi zalihe gasa u evropskim podzemnim skladištima do početka naredne grejne sezone mogle da ostanu i ispod 70 odsto popunjenosti.
Predsednik Skupštine Udruženja za gas Srbije Vojislav Vuletić je ukazao da gas više nije samo energent ili sirovina, već geostrateško oružje, kojim Zapad pokušava da se bori protiv Rusije.
"Uspeo je na neki način, time što je prestao da radi 'Severni tok' i time što je smanjena potrošnja, odnosno prijem ruskog gasa, ali je napravljena vrlo velika šteta Evropi. Sve manje i manje gasa, a sve više otpuštanja radnika. Nije problem samo što gasa nema, nego što mu je cena sve veća. Evropa ovo sve što radi, da bi Rusiji napravila štetu, zapravo pravi veću štetu sebi", smatra Vojislav Vuletić.
On ističe da tečni gas ne može da zameni prirodni gas iz cevovoda, jer ga jednostavno nema dovoljno i da su očekivanja da će on zameniti ruski gas samo priče. Vuletić je ukazao i da tečni gas, zbog načina proizvodnje i transporta, mora da bude skuplji.
"Srbija ne deli neizvesnu sudbinu EU"
Plan EU da od 1. januara potpuno zabrani ruski tečni prirodni gas, koji trenutno čini oko 14 procenata ukupnog uvoza te vrste gasa u Evropu, takođe povećava mogućnost nestašice gasa tokom zime.
Srbija ne deli neizvesnu sudbinu Evrope, jer se gasom i dalje snabdeva iz Rusije.
"Ne bi trebalo da bude problema sa snabdevanjem gasom, jer Srbija nije članica EU i može i dalje da uvozi ruski gas. Tečni prirodni gas ne može u potpunosti da nadomesti gas koji je Evropi stizao gasovodima, jer ga na svetskom tržištu nema dovoljno, a zbog većih troškova proizvodnje i transporta njegova cena je viša", objašnjava Vojislav Vuletić.
Gasni ugovor sa Ruskom Federacijom važi do kraja septembra, a ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović je izjavila da će Rusija, kako se očekuje, produžiti aranžman Srbiji do kraja godine.
"Imali smo tromesečna odlaganja, a mi očekujemo da se ugovor nastavi i do kraja godine. Svakako, Evropska unija i evropske zemlje žele da što više otežaju uvoz ruskog gasa, a mi ga nabavljamo preko Bugarske, zemlje članice EU. Tu postoje i određeni vremenski okviri i rokovi. Nastavićemo naš dijalog, kako bismo pronašli najbolje rešenje za Srbiju", rekla je za Đedović Handanović.
Sudeći po statistici, koja je ogolila licemerje Brisela, verovatno se ovih dana i zvaničnici u EU pitaju šta im je trebalo da se toliko upinju da obećavaju otklon od ruskog gasa. Osim što su ostavili svoje ekonomije na vetrometini i udarili im na konkurentnost, sada su došli u situaciju da ih svaki, čak i najblaži poremećaj, poput pada vodostaja, potpuno poremeti. A, kako sada stvari stoje, ako zima bude hladna, moraće da posegnu za članom koji su u uredbi ubacili za "svaki slučaj", a koji kaže da, ukoliko okolnosti zahtevaju, odnosno ako dođe do poremećaja u snabdevanju, mogu ponovo da počnu da uvoze ruski gas. A tada možda bude i kasno, jer se neće pitati Brisel ili pojedinačno članice EU, već i Rusija kao prodavac.





