Ekonomija

Novi "evropski bolesnik": Može li Francuska da izazove krizu državnog duga u EU?

Francuska sada plaća više za zaduživanje nego Grčka i Italija, zemlje koje su svojevremeno bile u središtu dužničke krize evrozone
Novi "evropski bolesnik": Može li Francuska da izazove krizu državnog duga u EU?© AI

Evro je pao na najniži nivo u odnosu na dolar u poslednjih 17 meseci, dok investitori kažnjavaju jedinstvenu evropsku valutu, pre svega zbog teško rešivog problema francuskog duga.

Rizik državnog duga, koji je nekada bio vezivan uglavnom za periferiju evrozone, postepeno se pomera ka njenom središtu i sada je stigao do Francuske, jednog od ključnih stubova čitavog evropskog projekta.

RT internešenel u svojoj analizi ističe da su prinosi na dugoročne francuske obveznice dostigli najviše nivoe u gotovo četvrt veka, dok politička blokada oko načina rešavanja problema javnog duga ne pokazuje znake popuštanja.

Vlada pokušava da sprovede smanjenje potrošnje, ali se približavaju predsednički izbori, zbog čega opozicioni političari koji žele da naslede Emanuela Makrona nisu raspoloženi da podrže mere štednje.

Francuske javne finansije pod pritiskom

Budžetski deficit Francuske u 2025. godini iznosio je 5,1 odsto BDP-a, dok je javni dug dostigao 115 odsto BDP-a, što je znatno iznad ograničenja Evropske unije.

Zemlja je akumulirala više od 3,5 biliona evra javnog duga, čije finansiranje postaje sve skuplje zbog snažnog rasta prinosa na francuske obveznice.

Premijer Sebastijen Lekorni pokušava da u budžetu za 2027. sprovede smanjenje javne potrošnje u vrednosti od 54 milijarde evra, ali njegova manjinska vlada nailazi na snažan otpor.

Istovremeno, Francuska je planirala i značajno povećanje vojne potrošnje – poslanici su u junu odobrili dodatnih 36 milijardi evra za odbranu u periodu od 2026. do 2030. godine.

Francuska se zadužuje skuplje od Grčke i Italije

Prinos na desetogodišnje francuske državne obveznice dostigao je oko 4,87 odsto, a krajem septembra nakratko je dostigao i pet odsto – najviši nivo od 2002. godine.

Razlika između prinosa na francuske i nemačke desetogodišnje obveznice porasla je tokom septembra za 50 baznih poena, na 128 baznih poena, što je najviši nivo u poslednjih 14 godina. Francuska sada plaća više za zaduživanje nego Grčka i Italija, zemlje koje su svojevremeno bile u središtu dužničke krize evrozone.

Dodatni rizik predstavlja struktura vlasništva nad francuskim dugom.

Strani investitori drže oko polovine francuskih državnih obveznica, zbog čega je zemlja izložena riziku masovnije prodaje tih hartija. Francuske banke, koje bi bile manje sklone nagloj prodaji, drže svega oko osam odsto državnog duga.

Razlika u troškovima zaduživanja Francuske i Nemačke već je najveća od vrhunca evropske dužničke krize 2012. godine.

"Veliko pitanje je da li je ovo početak nove krize državnog duga u evrozoni ili su tržišta već preterano reagovala", ocenio je analitičar "Dojče banke" Džim Rid.

Guverner "Banke Francuske" Emanuel Mulen upozorio je da zemlja mora da učini sve što je u njenoj moći kako bi izbegla krizu državnog duga. Problem dodatno povećava činjenica da Francuska sledeće godine mora da finansira oko 340 milijardi evra potreba za zaduživanjem, dok troškovi kamata ubrzano rastu.

Kako bi mogla da izgleda francuska dužnička kriza

Ukoliko prinosi nastave da rastu, Francuska bi sve veće količine duga morala da refinansira po znatno višim kamatnim stopama.

Veći rashodi za kamate dodatno bi povećavali deficit, što bi zahtevalo novo izdavanje obveznica, a to bi moglo da dovede do još većeg rasta kamatnih stopa.

Takav mehanizam poznat je kao začarani krug duga i, kada jednom uzme maha, može da izazove naglu krizu koja samu sebe dodatno produbljuje.

U najtežem scenariju moglo bi da se otvori i pitanje položaja Francuske u evrozoni. Slična pitanja postavljana su u slučaju Grčke 2012. godine, kao i Italije 2018. i 2022. godine, ali bi kriza jedne od ključnih članica evrozone imala daleko veće posledice.

Krajnji scenario dužničke krize mogao bi da bude stvaranje neformalnog dvostrukog tržišta u kojem evro u Parizu praktično ne bi imao istu vrednost kao evro u Frankfurtu.

Takav scenario već je viđen u Grčkoj na vrhuncu krize, kada je vlada morala da uvede kontrolu kapitala koja je ostala na snazi četiri godine.

Može li ECB da interveniše?

RT internešenel podseća da Evropska centralna banka raspolaže instrumentima kojima bi mogla da spreči nekontrolisano širenje krize. Jedna od mogućnosti bila bi direktna kupovina francuskih državnih obveznica.

ECB je 2022. godine uvela Instrument za zaštitu transmisije (TPI), koji omogućava intervenciju na tržištu državnih obveznica kada proceni da su prinosi neopravdano odstupili od ekonomskih osnova. Taj instrument do sada nikada nije upotrebljen.

Za sada, međutim, preovlađuje ocena da nema osnova za aktiviranje TPI-ja.

Stanje francuskih javnih finansija znači da je teško tvrditi da rast prinosa nema ekonomsko opravdanje, dok su kretanja na tržištu, uprkos snažnom rastu kamata, za sada bila uredna, a ne haotična.

Najveći rizik predstavljalo bi prelivanje problema na druge zemlje evrozone.

Za sada nema panike, ali nagli pad evra predstavlja znak upozorenja. Investitori koji su računali na normalizaciju francuskih prinosa pretrpeli su gubitke i bili primorani da prodaju drugu imovinu kako bi ih pokrili, dok se kao sledeća potencijalno osetljiva tačka izdvaja italijanski dug.

image
Live