Amerika i opasnost od istočnog papizma

Sjedinjene Američke Države pokušavaju da Carigradsku patrijaršiju i njegovog poglavara pretvore u pravog vođu pravoslavnog sveta, a ne samo "prvog među jednakima po časti", kako ga sada priznaju sve pomesne pravoslavne autokefalne crkve, i ne prihvataju nikakvu drugu mogućnost koja bi vodila u jeres istočnog papizma
Amerika i opasnost od istočnog papizma© CC BY-SA 2.0

SAD kao svetski hegemon, koji oseća da se bliži kraj njegove dominacije, otkriva poslednje karte, baš kao i kockar koji posle izgubljenih partija počinje da se vadi. Amerika je u prošlosti najčešće vodila "proksi" ratove, gde su svoje interese i dominaciju plaćali životima drugih naroda. Isto su pokušali i sa stvaranjem "proksi" crkve u Ukrajini (davanjem autokefalnosti raskolničkoj Pravoslavnoj crkvi Ukrajine) sa ciljem da se produbi crkveni raskol sa kanonskom UPC Moskovske patrijaršije, i na taj način stvori jedna nacionalistička sekta koja će svoju rusofobnu političku aktivnost da prikriva iza pravoslavnih obreda.

Potpuno je jasno da je turski sajt Cumhuriyet bio u pravu kada je još 2021. najavio da SAD žele da otvore još jedno žarište, stvaranjem pravoslavnog analoga Vatikanu, i to baš u njihovoj zemlji što se domaćinu ni najmanje nije svidelo. Na takvu konstataciju ukazuju rezultati posete carigradskog patrijarha Vartolomeja SAD, tokom koje je poglavar Fanara iskazao nezadovoljstvo situacijom u Turskoj ali i reakcijom Rusije zbog njegovih aktivnosti u Ukrajini (nekanonsko proglašenje autokefalnosti raskolnika u ovoj zemlji).

Drugim rečima, svetski hegemon pokušava da Carigradsku patrijaršiju i njegovog poglavara pretvori u pravog vođu pravoslavnog sveta, a ne samo "prvog među jednakima po časti", kako ga sada priznaju sve pomesne pravoslavne autokefalne crkve, i ne prihvataju nikakvu drugu mogućnost koja bi vodila u jeres istočnog papizma.

Najveća jeres od svih jeresi

Kada je reč o istočnom papizmu, radi se o učenju koje je nastalo pre oko 100 godina, i čiji je osnivač, po rečima Sv. Justina Ćelijskog, bio carigradski patrijarh Melentije Metaksakis, koji je između ostalog bio i mason. U suštini, papizam je glavno rimokatolika, čija je osnovna poruka da rimski papa nije samo prvi među jednakima po časti, kako je uvek verovala cela Hristova crkva, već da je rimski papa i prvi po vlasti, tj. bez sebi ravnih. Drugim rečima, "on je iznad svih ostalih patrijarha i on je jedini zamenik Isusa Hrista na zemlji". Ovo učenje koje predstavlja posledicu gordosti rimskih papa, nastalo je još pre 11. veka i velikog raskola Istočne i Zapadne crkve, tj. otpadanja rimske patrijaršije od jedne svete saborne i apostolske crkve – pravoslavne crkve. Upravo zbog ovakvog lažnog učenja sveti carigradski patrijarh Fotije je još u 9. veku anatemisao vlastoljubivog i gordog jeretika papu Nikolu.

U suštini, papizam predstavlja najveću jeres od svih jeresi, tj. ona suštinski predstavlja odbacivanje bogočoveka Hrista spasitelja i stavlja čoveka, tj. sebe u centar, kao idola. Papizam je porodio protestantizam, a ovaj ekumenizam.

U Carigradskoj patrijaršiji jerarh Jovan Zizjulas je do smrti širio ideju episkopocentričnosti crkve, istočnog papizma, ekumenizma i drugih jeresi.

Otuda su mnogi carigradski patrijarsi tokom 20. veka otimali kanonske teritorije drugih crkava, u prvom redu Ruske pravoslavne crkve, i davali im samozvane autokefalije.

Tako je nastala i lažna raskolnička ukrajinska crkva kojoj je nedavno na nekanonski način patrijarh Vartolomej dao tomos, a da prethodno nije skinuo anatemu sa ukrajinskih raskolnika. To predstavlja žestoki napad na Rusku pravoslavnu vrkvu tj. na Ukrajinsku pravoslavnu crkvu Moskovske patrijaršije.

Praksa i običaj

Razorni efekat ovakvih odluka najbolje vidimo upravo na primeru Ukrajine, gde državna vlast čini sve da zabrani rad verskim organizacijama koje su na bilo koji način povezane sa Rusijom. 

U tom kontekstu je predsednik Ukrajine potpisao dekret koji se odnosi na uvođenje "sankcija protiv predstavnika verskih organizacija koje su povezane sa Rusijom", pa se čak navodi da su njihovi zvaničnici posumnjali da "Ukrajinska pravoslavna crkva širi proruske stavove kao i da je na jednom od najsvetijih mesta u Ukrajini – u Kijevsko-pečerskoj lavri, otkriven proruski materijal koji potvrđuje povezanost sveštenika sa RPC"? S tim u vezi, Državna služba bezbednosti (SBU) je izdala saopštenje da su njeni agenti izvršili pretres u više od 350 crkvenih zgrada i pronašli određenu količinu "proruske literature, koja se koristi tokom studija, kao i za propagandu 'ruskog sveta'". Reč je o lavri koja predstavlja ruski Jerusalim, i koju je UNESKO proglasio za jedno od najviših mesta svetske kulturne baštine.

Kasnije je u saopštenju Odeljenja za spoljne crkvene poslove Moskovske patrijaršije objavljeno da je reč o određenoj količini odštampanih Božićnih poslanica ruskog patrijarha, koje su bile namenjene vernicima u Ukrajini. Konačno, to je praksa i običaj u svakoj pravoslavnoj autokefalnoj crkvi, pred praznik rođenja Gospoda Isusa Hrista.

Želje šefa Bele kuće

Sve je to način na koji Amerikanci pokušavaju da promovišu svoj uticaj na pravoslavne narode u Istočnoj Evropi i Balkanu, kao što su to činili četrdesetih godina prošlog veka. U isto vreme, oni primoravaju Tursku da prizna Carigradsku patrijaršiju kao "ekumensku" što ona uporno odbija, jer je priznaje samo kao versku instituciju grčke pravoslavne zajednice po Lozanskom ugovoru, i ni pod kakvim uslovima ne želi da Fanar dobije ovlašćenja slična Vatikanu.

Istovremeno, otvaranje bogoslovije na ostrvu Halki bi trebalo da doprinese jačanju pretenzija Fanara na status "ekumenski", jer bi na taj način mogli da studiraju i sveštenici iz drugih pravoslavnih zemalja, što znači da Turska ne bi mogla da kontroliše ovaj proces. Osim toga, ako bi Fanar zvanično bio priznat kao "ekumenski", tada bi bio ukinut i uslov koji je do sada postojao, a to je da Carigradski patrijarh i drugi sveštenici Konstantinopoljske patrijaršije moraju da budu i turski državljani. Drugim rečima, to bi značilo da se formira država u državi, koju Turska ne bi mogla da kontroliše, i na taj način bi Carigradska patrijaršija mogla da se meša u unutrašnju politiku drugih pravoslavnih zemalja.

Iako su ovo otvorene želje šefa Bele kuće, na tom putu se našla Moskva i Ruska pravoslavna crkva sa svojim čvrstim stavovima, koji predstavljaju osnovne uzroke i motive koji su doveli do prekida evharistijskog opštenja Ruske pravoslavne crkve sa Carigradskom patrijaršijom.

Ujedno to predstavlja jednu od ključnih opasnosti po opstanak jedinstva Pravoslavne crkve, jer su u pitanju najveće jeresi savremenog doba, kao što su ekumenizam, modernizam, liberalizam kao i novo lažno učenje istočnog papizma.

image