
Raspeće srpstva: Od terora OVK do masovnog nasilja nad Srbima na KiM | Dan uveče

Specijalizovana veća tzv. Kosova u Hagu osudila su Hašima Tačija, Kadrija Veseljija, Jakupa Krasnićija i Redžepa Seljimija na ukupno 81 godinu zatvora zbog ratnih zločina na Kosovu i Metohiji i u Albaniji. Presuda nekadašnjim vođama tzv. OVK vratila je u fokus istinu o decenijama nekažnjenih zločina nad Srbima.
Posle 78 dana NATO agresije i potpisivanja Kumanovskog sporazuma, Vojska Jugoslavije i srpska policija povukle su se sa Kosova i Metohije, a odgovornost za bezbednost u pokrajini preuzele su međunarodne snage. Tzv. OVK je formalno razoružana, ali su njeni komandanti ubrzo uniforme zamenili odelima i zauzeli vrh prištinskih institucija. Za Srbe, međutim, nije počeo mir. Počeo je progon.

Usledila su ubistva, otmice, paljenje kuća, otimanje imovine i rušenje svetinja. Zločini su se nizali, a odgovornost je izostajala. Samo mesec dana posle dolaska KFOR-a, ubijeno je 14 srpskih žetelaca iz Starog Grackog.
Otvoreni teror vremenom je zamenjen institucionalnim pritiskom. Metode su se promenile, ali su cilj i posledica ostali isti. Što manje Srba na Kosovu i Metohiji.
O svemu tome, ali i o onome što nijedan sud nije izmerio, u emisiji "Dan uveče" govorili su istoričari Miloš Ković i Aleksandar Gudžić.
Istoričar Miloš Ković je istakao da se 16. septembra nije promenio odnos prema Srbima i percepcija Srba kao ljudi drugog reda.
On je naglasio da za Srbe i danas ne važe pravne norme koje važe za Albance, Bošnjake, Hrvate ili ljude sa Zapada.
"Kazne su skandalozne: za 96 ubistava 25 godina, odnosno 18, odnosno 13 godina, dok su albanski sudovi u Prištini za događaj u Banjskoj izrekli dve doživotne kazne, a da ne govorimo o tome koliko su doživotnih kazni osuđeni Srbi u Haškom tribunalu", napominje Ković.
Ković je posebno istakao da u presudi nema zločina protiv čovečnosti, a da poenta svega što se dešava na Kosovu i Metohiji još od 17. veka, od Velike seobe Srba, jeste uništenje srpskog stanovništva.
On ipak napominje da je s druge strane, ovo prvi slučaj da su na ovakav način, pred međunarodnom pravnom, i uopšte javnošću, lideri tzv. OVK osuđeni za zločine.
"Makar to ne bili zločini protiv čovečnosti i makar Srbi, Romi i Goranci bili samo usput pomenuti, ovo je ipak ogroman udarac za albanske nacionaliste i to je očigledno shvaćeno i u Prištini i u Tirani i na drugim mestima. Bez obzira na to što su sudije insistirale na tome da se nije sudilo OVK niti 'pravu Kosova na samostalnost'", ističe Ković.
Ković podseća da je Hašim Tači bio politički lider OVK, dok su i ostali koji su osuđeni takođe bili vrlo visoko pozicionirani u toj terorističkoj organizaciji.
"Ovo je zbog toga važan trenutak", kaže Ković.
Podseća i na to šta se događalo u Haškom tribunalu na suđenju hrvatskom generalu Anti Gotovini, koji je takođe prvostepeno osuđen na oko 20 godina, da bi drugostepeno bio oslobođen.
Osvrnuo se i na postupak protiv Ramuša Haradinaja, tokom čijeg suđenja su svedoci ubijeni.
"I niko nije pitao gde su nestali svi ti ljudi. Toliko o međunarodnoj pravdi u Hagu", ocenjuje Ković, dodajući da su to tri činjenice koje vredi istaći kada je reč o onome što se dogodilo pre nekoliko dana u Hagu.
Aleksandar Gudžić smatra da to što je sud utvrdio da je postojao zajednički zločinački poduhvat, ali je odbio da ga kvalifikuje kao napad na civilno stanovništvo, predstavlja samo još jednu u nizu paradoksalnih i kontradiktornih odluka i rešenja koje međunarodna zajednica, "ili oni ljudi koje ona delegira", donose kada je Kosovo i Metohija u pitanju.
"Albanci su nagrađeni za svoj zločin. Albanske političke elite su nagrađene za sve ono što su decenijama nakon rata uradile Srbima. Nagrađeni su nezavisnošću, nagrađeni su državnošću. Jednom rečju, političke elite kosovskih Albanaca su shvatile da im se nasilje isplati, da je jezik sile i nasilja jedini jezik koji razume međunarodna zajednica", ocenjuje Gudžić.
Podseća da političke elite i rukovodstvo tzv. OVK nisu kažnjeni ni za 1999. godinu i proterivanje preko 200.000 Srba sa Kosova i Metohije, kao da ni albanski ekstremisti nisu kažnjeni za najveće posleratno nasilje – martovski pogrom nad Srbima.
"U tom trodnevnom pogromu nad Srbima, prema procenama i izveštajima međunarodnih organizacija, učestvovalo je preko 50.000 Albanaca, a sudski epilog i presude je doživelo 416 Albanaca", naglašava Gudžić.
Presude su, kaže, bile skandalozne.
"U tim presudama su kosovske i međunarodne sudije kao olakšavajuću okolnost uzimale etnički motivisano nasilje. Sudije su presudama pokazivale razumevanje za albanske ekstremiste koji su vršili napade na Srbe u Gnjilanu, Prizrenu i Peći jer su bili 'pod uticajem vesti RTV Kosova', povodom vesti o utapanju trojice dečaka, iako se kasnije ustanovilo da za njihovo utapanje nisu bili odgovorni Srbi", navodi gost RT Balkan.
On ističe da, kada je u pitanju nasilje nad Srbima, nije zakazao samo pravosudni sistem na teritoriji KiM, već i međunarodni pravosudni sistem.
"Time je poslata jasna poruka albanskim ekstremistima da se nasilje nad Srbima njima dugoročno isplati i da im može doneti politički poen i korist", zaključuje Gudžić, uz napomenu da su oni koji su, od strane međunarodnih organizacija, bili označeni kao organizatori pogroma nad Srbima kasnije postali ministri, predsednici vlada, predsednici opština...




