
Posle Gazivoda – Zvečan: Srbi davno ostali bez slobode, Kurti im sada otima i pravo na dom

Priština u ovom trenutku imajući u vidu veoma blage reakcije međunarodnih misija na KiM, tek verbalne reakcije Beograda, nema nikakav razlog da menja recept masovnog ugrožavanja imovinskih i ljudskih prava Srba koji su primenili i rušenjem srpske imovine na Gazivodama. Mislim da će ova, do sada najekstremnija garnitura u Prištini, to što rade, isti recept sada primeniti i u Zvečanu, kaže za RT Balkan profesor prava dr Dušan Čelić komentarišući najnovije ultimativne zahteve preduzeća "Trepča-jug" da se u roku od deset dana oslobodi njihova imovina, ovog puta u pitanju su tri lokala u Zvečanu.
Podsećanja radi, pre rušenja 17 objekata Srba na Gazivodama, proletos, na zahtev preduzeća "Trepča-jug", u centru Severne Mitrovice srušeno je više garaža koje su godinama koristili Srbi. Rešenja da "oslobode imovinu" dobilo je i više Srba u Severnoj Mitrovici.
Osnovno pitanje koje se sada nameće, jeste šta u ovom trenutku da radi Srbin koji sa porodicom živi u stanu u Zvečanu, u Severnoj Mitrovici koji je u zgradi na zemljištu koje se vodi na kompaniji "Trepča-jug" i koji čeka da mu zakucaju na vrata sa zahtevom da "za deset dana oslobodi imovinu"?

"Jako je teška, da ne kažem bezizlazna situacija Srba koji su zahvaćeni ovim merama. Nesumnjivo je, čak i da nemaju nikakvo pravo svojine, ni pravo korišćenja, ni pravo zakupa na stanu, na kući koju su izgradili, oni imaju pravo na dom. Pravo na dom po članu 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima je zaštićeno, dom čoveku ne možete oduzeti dok mu ne obezbedite adekvatnu nepokretnost pod uslovom da to morate da mu oduzmete i da to nalaže neki javni interes, a ja ovde taj javni interes ne vidim. Nema javnog interesa ni 'Trepče-jug', ni kompanije 'Ibar-Lepenac' da ruše kuće, oduzimaju stanove, da tu recimo naprave bolnicu, da prođe put, da sagrade bolnicu", kaže profesor Čelić.
Istina je, međutim, a to dosadašnje iskustvo potvrđuje u bezbroj primera, da ono što važi za Evropu, što važi za druge, za Srbe na Kosovu i Metohiji ne važi, pa čak ni član 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima!
"Ovo o čemu govorim jedino ne važi za Srbe na Kosovu. Njima ostaje da trpe koliko mogu, da se uzdaju u Boga, da traže pomoć od tih silnih međunarodnih misija i sopstvene države. Da organizacije za ljudska stave u fokus ovo što se dešava, da marljivo beleže sve te zloupotrebe, jednog dana, uveren sam, doći će vreme kada će se barem deo te nepravde ispraviti. Kada i kako, ko preživi pričaće, žao mi je što ovo moram da kažem laički, a na pravnički", reči su profesora Čelića.
Naš sagovornik, odličan poznavalac kosovskih prilika, dugogodišnji profesor prava, konstatuje da opšta pravna nesigurnost za Srbe na KiM postoji intenzivno unazad tri godine, generalno još od 2008. i pre toga od juna 1999. godine, ali, intenzivno unazad tri godine.
"To se, nažalost, nekako podudara sa poslednjim sporazumima postignutim u Briselu, u onom francusko-nemačkom predlogu i posle toga u ohridskom aneksu, gde se po prvi put navodi da su sporazumi 'između Kosova i Srbije', pre toga je pisalo između Prištine i Beograda. Sada decidno piše između Kosova i Srbije. Suština tih sporazuma iz 2023. jeste da je Srbija prihvatila da Kosovo unilateralno, samostalno rešava sva pitanja na svojoj teritoriji. Tzv. Kosovo to sada i čini. Kako – tako što za Srbe ne postoji minimum pravnih garancija. Srbima danas nije zajamčeno, garantovano, ni jedno ljudsko pravo. Sada govorimo o pravu na imovinu, na svojinu", kaže profesor Čelić.
Po njegovim rečima, obrasci su i u slučaju Gazivoda i sada Zvečana slični. Radi se o zloupotrebi tzv. društvene svojine koja je postojala za vreme socijalizma, društvene svojina nekadašnjeg kombinata "Trepča" i nekadašnjeg preduzeća "Ibar-Lepenac".
"Oba pravna subjekta imali su pravo korišćenja na toj svojini, dakle, ne pravo svojine, da bi to pravo u vreme privatizacije na Kosovu i Metohiji, koja je započeta 2000. godine bilo konvertovano, pretvoreno u pravo svojine. Tada je primenjeno i načelo koje je poznato još u rimskom pravu, po kome sve što se nalazi na nečijem zemljištu, njegova je svojina. Dakle, ako je moja zemlja, sve što se nalazi na njoj je moje. A to što ja nekada nisam imao pravo svojine nego samo pravo korišćenja, i na tom zemljištu su drugi mogli imati nepokretnosti, to nema veze. Dakle, zloupotreba jednog drevnog instituta, zloupotreba na štetu Srba", kaže profesor Čelić.
Formalno gledano, Srbima je sada jedino preostalo da koriste tužbe, žalbe... Bez velike nade da će ona dovesti do rešenja, da će Srbi uspeti da odbrane svoje domove.
"Tužbe i žalbe, ali, kome? Kadiji, po sistemu kadija te tuži, kadija ti sudi. U sistemu gde ne postoji minimum garancija za pravično suđenje, čak u masovnom borju slučajeva, to smo videli na Gazivodama, ljudima nisu dali ni pravo na pravni lek. Bez prava na pravni lek, bez prava na tužbu, na žalbu. Ovo što se sada dešava na Kosovu i Metohiji nisam nigde video, pročitao da se dešavalo u 19, 20 i 21. veku, možda je toga bilo u srednjem veku, u preddržavno doba, ali u naša vremena, ovakvo bezakonje, ovakva diskriminacija nije zabeležena", navodi profesor.
On dodaje da očekuje da se u svemu ovome oglasi i država Srbija.
"Ovo bez obzira na statusne implikacije. Neka sve bude onako kako Priština misli da jeste, da je reč o njihovoj državi, to opet ne znači da mogu da čine šta hoće. Pogotovu ne sa građanima koji su državljani Republike Srbije. Dakle, Republika Srbija sve da po francusko-nečakom, po ohridskom planu, nema nikakve ingerencije na Kosovu i Metohiji, sve i da se složila sa time, neko će reći da nije potpisala, nije potpisala ali je prihvatila i sprovodi ih, sve da se složila sa time, ona ima pravo i ima obavezu da zaštiti prava svojih državljana na teritoriji Kosova i Metohije", kaže profesor Čelić.
Po nekim podacima čak polovina zemljišta na teritoriji grada Severna Mitrovica, na teritoriji Zvečana, po prištinskim papirima vlasništvo je kombinata "Trepča". Posledice po srpsku zajednicu na severu, ako Kurtijeva vlast nastavi da sprovodi sadašnji plan "oslobađanja imovine", mogle bi biti katastrofalne.
"'Trepča' je bio najveći kombinat u bivšoj državi koji je zapošljavao 40.000 ljudi na Kosmetu čak i van KiM. Polovina zemljišta na kome se nalazi današnja Kosovska Mitrovica, dobar deo Severne Mitrovice, gotovo ceo Zvečan je na zemljištu koje se sada vodi kao vlasništvo kombinata. Brojni objekti tzv. društvenog standarda, Dom kulture u Zvečanu, bazen, brojne stambene zgrade... Sada kada bismo primenili načelo rimskog prava o kome smo govorili, ispada da bismo imali neki 'Trepča grad' na teritoriji grada na teritoriji Zvečana i Kosovske Mitrovice sa svim stanovima, nepokretnostima i privrednim objektima, radnjama, garažama", kaže profesor Čelić.
Po njemu, sve da je to sve "Trepčino", a nije, najveći deo ljudi gradili su u dobroj veri, bili su savesni, imaju neko pravo na tim nepokretnosti. Postoje brojni primeri u Evropskom sudu za ljudska prava da i kada bespravno izgradite neki objekat, ako on egzistira duži period, pet, deset, dvadeset godina, to postaje imovina i podleže zaštiti Evropske konvencije za ljudska prava.
"Ako se sa tim ne slažete, ako smatrate da je to vaše, dužni ste da pokrenete sudski postupak, da u njemu dokazujete pravo svojine, pa tek kada pobedite, da pokrenete izvršni postupak, da drugoj strani date mogućnost na žalbu. Svega toga na KiM nema", reči su profesora Čelića.
Kako to funkcioniše na tzv. Kosovu ovih dana moglo se videti na primeru porodice Jakšić. Vlasnici hotela na Gazivodama odmah posle dobijanja rešenja pokrenuli su postupak, tražili privremenu meru. Pre prvog ročišta njihov hotel je srušen.
"Da budem ciničan, prestaće da ruše kada budu srušili sve. Bojim se, ne treba zaboraviti da se sve događa u periodu kada oni još nisu konstituisali vlast, u Prištini traje ta sapunska serija u bezbroj nastavaka. Vrlo je moguće, ako se ne dogovore, da će Kurti dodatno radikalizovati poteze na Severu KiM i da će ovo videti kao dobru, to zvuči zaista morbidno sa aspekta svih normalnih ljudi, izbornu kampanju za sebe, jer tamo je najbolja ona izborna kampanja u kojoj vi pokazujete, blago rečeno, mišiće nad Srbima u vidu narušavanja njihovih elementarnih ljudskih prava. Nisam optimista, daleko od toga", zaključuje profesor Čelić.





