Srbija i Balkan
Kako od Srbina napraviti zločinca: Hrvati deset godina sude srpskom generalu i još mu nisu presudili
Montirani politički proces generalu Đukiću nije samo suđenje jednom čoveku, nego i suđenje JNA, Vojsci Republike Srpske Krajine, krajiškim Srbima i Srbiji da bi se opravdao lažni mit o Domovinskom ratu prema kome su Srbi tobože agresori i zločinci a Hrvati navodno oslobodioci i jedine žrtve, izjavio je, posle jedne od presuda generalu Đukiću, Miodrag Linta
Ni posle punih deset godina suđenja, hrvatsko pravosuđe nije uspelo da presudi generalu Borislavu Đukiću koga je Hrvatskoj, u proleće 2016. godine Crna Gora, kako je tada ocenio deo tamošnje javnosti, sramno izručila Hrvatskoj i pored zahteva Srbije za ekstradiciju.
Naime, Visoki kazneni sud Hrvatske, ukinuo je pre desetak dana treću prvostepenu presedu, izrečenu 19. marta 2024. godine, pa će se generalu Đukiću, optuženom da je januara 1993. godine organizovao rušenje brane HE "Peruća" na Cetini, "s ciljem da potopi Sinj, Omiš i Trilj", pred Županijskim sudom u Splitu suditi po četvrti put bez jasne garancije da će tada biti stavljena tačka na maratonski proces.
Sam general Đukić, rođen u Gornjem Vodičevu kod Bosanskog Novog, 1948. godine, koji je službovao u JNA, Srpskoj vojsci Krajine i Vojsci Jugoslavije, odmah posle izručenja Hrvatskoj, izjavio je da su optužbe protiv njega izmišljene i da Hrvatska apsolutno nema nikakve dokaze protiv njega.
Đukića i Dragana Vasiljkovića, "Kapetana Dragana", tada je u zatvoru "Bilice" u Splitu obišao potpredsednik Odbora za dijasporu i Srbe u regioni Miodrag Linta kome je general Đukić rekao da očekuje "da Srbija stane u njegovu odbranu i aktivnim pristupom pomogne da dokaže svoju nevinost".
"Hrvatsko pravosuđe pokušava da opravda jednu lažnu i besmislenu tezu, koja dominira u hrvatskoj javnosti prethodnih 25 godina – da su Srbi agresori i zločinci a Hrvati žrtve koje su vodile odbrambeni rat", izjavio je tada Linta.
Penzionisani general Borislav Đukić uhapšen je 18. jula 2015. godine na aerodromu u Tivtu u Crnoj Gori po hrvatskoj međunarodnoj poternici, prilikom pokušaja odlaska u Beograd. Izručenje su tada zatražile i Hrvatska koja je dostavila dopunski zahtev u vezi sa novom istragom za navodne zločine na području Severne Dalmacije, ali i Srbija.
Par meseci kasnije, Viši sud u Podgorici pravosnažno je utvrdio da postoje zakonski uslovi za izručene i Srbiji i Hrvatskoj, ali je tadašnji ministar pravde Crne Gore Zoran Pažin odlučio da Đukić bude izručen Hrvatskoj, što se i dogodilo 8. marta 2016. godine kada je general sproveden u istražni zatvor u Splitu.
Ćukić se pred hrvatskim pravosuđem našao u ulozi okrivljenog u dva predmeta, "Peruća" koji se odnosi na događaj od 28. januara 1993. godine kada je na branu Peruća postavljeno i aktivirano 30 tona eksploziva i kada je brana oštećena, kao i u predmetu "Šibensko područje" koji se odnosi na navodne zločine u šibenskom zaleđu tokom rata 90-ih.
Prvobitna optužnica iz 1995. godine u slučaju Peruća obuhvatala je i Ratka Mladića kao i Mila Novakovića i Milana Koricu, ali je, pošto oni nisu bili dostupni, postupak protiv Đukića izdvojen.
Na prvom ročištu u slučaju "Peruća", jula 2016. general Đukić se pred Županijskim sudom izjasnio da nije kriv, dok je tužilaštvo ostalo na stanovištu da je posle naređenja Mladića i Novakovića, general Đukić u ulozi komandanta 221. mehanizovane brigade Kninskog korpusa sa Milanom Koricom izdao naređenje za rušenje brane.
Dve godine i četiri meseca kasnije, novembra 2018, Županijski sud proglasio je Đukića krivim i osudio ga na devet godina zatvora, ali je 6. decembra 2019. Vrhovni sud Hrvatske ukinuo tu prvostepenu presudu i predmet vratio Županijskom sudu na ponovno suđenje.
Juna 2020. počelo je ponovljeno suđenje, pola godine kasnije, 7. decembra izrečena je druga prvostepena presuda, Županijski sud u Splitu ponovo je Đukića oglasio krivim i izrekao mu deset godina zatvora.
Dve godine kasnije, 4. maja 2022. Vrhovni sud ukida Đukiću istražni zatvor, ali general tog dana nije izašao na slobodu jer je u tom trenutku protiv njega postojao drugi predmet – "Šibensko područje" u kome mu je odmah određen istražni zatvor.
Ubrzo zatim, 31. maja 2022. godine Vrhovni sud ukinuo je drugu prvostepenu presudu i predmet vratio na treće ponovljeno suđenje. Kao razlozi za ukidanje presude tada su navedeni "protivrečni i nerazumljivi razlozi prvostepenog suda, pitanja zakonitosti iskaza jednog od svedoka, nedovoljno obrazloženje odbijanja pojedinih dokaza odbrane"... Sud je zaključio da su time povređena prava optuženog na pravično suđenje.
Još dve godine kasnije, 19. marta 2024. isti sud u Splitu izrekao je Đukiću treću prvostepenu presudu, ponovo ga oglasio krivim i osudio, ovog puta na deset godina zatvora. Ta presuda oborena je sada novom odlukom višeg suda pa će general Đukić na novo, četvrto suđenje.
Što se tiče drugog predmeta, optužbi stavljenih na teret generalu Đukiću za navodne zločine na šibenskom području, radi se o odvojenom postupku, a optužnica u ovom slučaju podignuta je 14. oktobra 2016. godine u trenutku kada je general Đukić već bio u pritvoru u Hrvatskoj.
Suđenje protiv Đukića i još sedmorice optuženih Srba, od kojih je jedan u međuvremenu preminuo, počelo je tek 1. marta 2023. godine. Đukić se i tada izjasnio da nije kriv a u postupku predloženo je saslušanje čak 400 svedoka.
Posle tri godine i četiri meseca suđenja, 29. jula ove godine, Županijski sud u Splitu u ovom predmetu proglasio je generala Đukića krivim i osudio ga na 16 godina zatvora. Na po 16 godina zatvora tada su osuđeni i Jovan Grubić, Milorad Radić i Petar Andrić, dok su Vladimir Davidović, Ilija Prijić i Slobodan Vujko osuđeni su na po deset godina. Postupak protiv Dragana Harambašića obustavljen zbog njegove smrti. Ova presuda i dalje je nepravosnažna i čeka se odluka više sudske instance.
Reagujući na tu presudu, predsednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta izjavio je da je i nova presuda Županijskog suda u Splitu protiv generala JNA Borislava Đukića "sramna i skandalozna i da etnički motivisano hrvatsko pravosuđe nastavlja sistematski da progoni časne srpske oficire i vojnike donoseći presude na osnovu pretpostavki i lažnih izjava svedoka saradnika".
"Montirani politički proces generalu Đukiću nije samo suđenje jednom čoveku, nego i suđenje JNA, Vojsci Republike Srpske Krajine, krajiškim Srbima i Srbiji da bi se opravdao lažni mit o Domovinskom ratu prema kome su Srbi tobože agresori i zločinci a Hrvati navodno oslobodioci i jedine žrtve", rekao je Linta.
Po rečima Linte, "Đukić je svoju vojničku dužnost obavljao časno i pošteno i nije počinio bilo kakav ratni zločin".
"Presuda hrvatskog suda na ukupno 94 godine zatvora bivšem generalu JNA Borislavu Đukiću i još šestorici krajiških Srba za navodne ratne zločine nad hrvatskim civilima na šibenskom području, predstavlja pravosudni "trofej" uoči godišnjice hrvatske vojne akcije "Oluja", saopšteno je posle presude iz Dokumentaciono-informativnog centra "Veritas".
"Veritas" je tada ukazao i na "procesnu ilegalu i kršenje odbrane, pošto je postupak u poslednje dve godine vođen u potpunoj tajnosti, a ročišta uopšte nisu najavljivana na javnom ročišniku suda".
U saopštenju "Veritasa" navedeno je dalje "da su suđenja u odsustvu postala matrica u Hrvatskoj, i da se čak 87 odsto svih procesa za ratne zločine protiv Srba u Hrvatskoj vodi u odsustvu".
"U ovom predmetu, general Đukić je poslužio kao fizički talac splitskog pravosuđa, pošto se jedini nalazi u pritvoru i to već 11 godina, a na njegovim leđima je, presuđeno celom sistemu bivše Republike Srpske Krajine", ocenio je "Veritas" dodajući da "ova presuda u potpunosti potvrđuje surovu statistiku koju decenijama vodi, odnosno da više od 4.000 procesuiranih osoba u Hrvatskoj, čak 97 odsto čine Srbi, kojima se izriču višestruko veće kazne nego pripadnicima hrvatskih snaga za ista dela".
"Primarni cilj ovog modela je stvaranje trajne pravne nesigurnosti koja sprečava povratak izbeglica i zaštitu njihovih imovinskih prava", navedeno je u saopštenju.
Posebno zanimljivi u slučaju "Peruća" su iskazi saslušanih svedoka. Tako je svedok Joško Draginja ispričao da mu se Ratko Mladić još 1991. "tokom pregovora hvalio da je lični minirao Peruću i da je pretio njenim rušenjem". Draganja je dodao da tada nije imao nikakva saznanja o Đukiću, a u sudnici ga nije prepoznao, pa, prema izveštajima sa suđenja, ni on a ni jedan od sedmorice prvih saslušanih svedoka nisu direktno povezali Đukića sa miniranjem brane.
Mnogo konkretniji nisu bili ni dokazi hrvatskih službi koje su imale uglavnom posredna a ne direktna saznanja o navodnom učešću Đukića u rušenju brane Peruća. Pred sudom su se pojavili samo posredni obaveštajno-operativni iskazi koji su teretili Đukića. Jedan od srpskih svedoka koji je u prvim iskazima pod upitnim okolnostima teretio generala Đukića kasnije je tu izjavu povukao i negirao i dodao da Đukića nije poznavao.
Inače, odmah posle hapšenja generala Đukića u Crnoj Gori, Midorag Linta je u pisanoj izjavio naglasio da su "krajiško državno i vojno rukovodstvo kao i JNA pre toga, bili apsolutno protiv rušenja brane "Peruća".
On je objasnio da je krajiško rukovodstvo u dogovoru sa predstavnicima međunarodne zajednice branu i hidroelektranu "Peruća" još u drugoj polovini 1992. godine prepustilo u isključivu nadležnost snaga Unprofora.
Kako je rekao Linta, krajiške vlasti ne samo da su bile protiv rušenja brane nego su čak pokušale da osposobe za rad HE "Peruća" krajema 1991. godine, a kao dokaz pomenuo je elaborat koji su uradile krajiške vlasti i koji je dostavljen Unproforu.
"Brana 'Peruća' je oštećena, pre svega, u agresiji hrvatskih oružanih snaga pod nazivom 'Maslenica' na Ravne Kotare januara 1993. godine kada je poginulo 348 Srba, među kojima 35 žena i troje dece i proterano više od 10.000 Srba", rekao je tada Linta, dodajući da je "hrvatska strana u vreme napada na Ravne Kotare gađala branu i hidroelektranu minobacačima sa ciljem da uništi sistem za prenos električne energije".
Live
