Srbija i Balkan

Subjektivni osećaj ili nešto drugo: Koliko su zaista mladi u Srbiji srećni?

Mlađi od 30 godina najsrećniji su u Litvaniji, Izraelu i na trećem mestu – u Srbiji
Subjektivni osećaj ili nešto drugo: Koliko su zaista mladi u Srbiji srećni?Getty © The Good Brigade

Povodom Međunarodnog dana sreće objavljen je novi Svetski izveštaj o sreći, u kom su predstavljeni i rezultati istraživanja o zadovoljstvu životom stanovnika Srbije.

Prema izveštaju, koji je objavljen na Svetski dan sreće, Srbija je zabeležila veliki pozitivan skok u globalu i sada se nalazi na 37. mestu najsrećnijih zemalja na svetu.

Mlađi od 30 godina najsrećniji su u Litvaniji, Izraelu i na trećem mestu – u Srbiji.

"Sreća je subjektivno stanje"

Psiholog Jelena Vukičević za RT Balkan objašnjava da je sreća subjektivno stanje zadovoljstva životom.

"Ako je subjektivno stanje to znači da će svako od nas za sebe da odredi šta će mu biti izvori ili povodi za sreću. Negde u načelu se za mlade smatra i očekuje da oni još uvek, imaju optimizam, da još nemaju životnog iskustva, pa je utoliko optimizam veći, da će ta neka sadašnjost ili budućnost biti lepša i bolja, dok starije generacije, imaju neko životno iskustvo pa su sklonije pesimizmu", naglašava Vukičević.

Ona ističe da na sreću mogu da imaju uticaja i date okolnosti, odnosno trenutak u kome živimo.

Kako objašnjava, nije neobično, da se među mladima forsira nešto što bismo mogli da stavimo u kontekst pozitivne psihologije.

"Na društvenim mrežama svi su neki gurui i lajfkoučevi, instant savetodavci i tu se forsira priča da sreća potiče samo od nas samih i da smo samo mi odgovorni za svoju sreću, a ako smo nesrećni onda smo odgovorni za svoju nesreću i mogli bismo biti srećni samo kada bismo želeli da budemo srećni", objašnjava ona.

"Tako da se može desiti i ta neka vrsta 'autostigmatizacije'- ako nisam srećan to ne želim da prikažem javno, potcenjivaću količinu toga koliko sam nesrećan, jer ako bih priznao koliko sam nesrećan to bi moglo da znači da nemam veštine da sebe učinim srećnim", rekla je Vukičević.

Osvrćući se na izveštaj o sreći i to da se Srbija negde u globalu podigla za nekoliko mesta, ona to povezuje sa društvenim kontekstom u kojem živimo.

"Takvo nam je društvo i takav nam je sistem. One neke osnovne potrebe koje bi trebalo da budu opšta mesta za sve nas (pristojna egzistencija, krov nad glavom, novac koji imamo, zdravstveno stanje), mislim da je to čovek u Srbiji smatra luksuzom, te da su ljudi jako snizili svoja očekivanja po pitanju sreće", smatra ona.

Nemamo kao društvo, smatra Vukičević, puno prostora da dođemo na neke više nivoe te hijerarhije potreba, negde smo svedeni na minimum i onda iz minimuma sve izgleda kao da je posebno veliko i razlog za neku iluziju o većoj sreći.

Pretpostalja, da smo se poprilično otuđili i da smo okrenuti svi samo sebi, te da iz tog mikro sveta možemo da tumačimo sreću na način - meni je dobro i kako dodaje, ne uzimamo u obzir širi kontekst.

Fenomen "produžene mladosti"

Sociolog Nemanja Krstić, docent na Filozofskom fakultetu u Nišu kaže da kod nas postoji fenomen "produžene mladosti" i generalno "infantilizacije mladih".

"Mladi se kod nas kasno uključuju u odgovoran društveni život plus tu postoji i protektivan odnos porodice prema mladima, a to je modus koji se zove 'modus žrtvovanja', a to znači ako treba neko da se odrekne svojih potreba, to ćemo da odradimo mi roditelji, a ne deca", objašnjava on.

Kako kaže, mladi kod nas u zemlji ne odlaze iz svojih domova, ne preuzimaju odgovornost za svoj život, ne bave se odgovornim aspektima života u ranoj mladosti, tako da to je ta produžena infantilizacija, a ljudi ako su tako izolovani, mogu da budu srećni - mogu da izlaze, da se provode, da rade ono šta im je volja, dodajući, da tu nema neke posebne odgovornosti.

Anketa 

Beograđani koji su govorili za RT Balkan, rekli su da su u suštini srećni životom u našoj zemlji.

"Srećan sam što imam posao, krov nad glavom i devojku koju volim i to sve zemlji u kojoj sam rođen i u kojoj sam odrastao", rekao nam je Ivan (25).

Sa njim se slaže i studentkinja prava Sandra.

"Jednostavno sam srećna, lepo mi je što živim u ovoj zemlji, imam prijatelje, izlazim, radim i studiram", rekla je ona za RT Balkan.

Bojana (22) imala je malo drugačiji odgovor, ona nam je rekla da ne može tek tako da odgovori na naše pitanje, jer je to dosta širok pojam.

Kako je u svetu?

Mladi Amerikanci su za "Ju-Es-Ej tudej" ukazali da su ekonomska situacija, troškovi stanovanja, dug za studentski kredit, politička polarizacija, klimatske promene i rat u Gazi razlozi zašto nisu srećni i zašto su razočarani.

SAD su i po opštem nivou sreće pale za osam mesta u odnosu na prošlu godinu, dok su se na lestvici sreće pojedine istočnoevropske zemlje poput Češke i Slovenije, popele nagore. 

Kada se pogleda opšti nivo sreće, uz Finsku svih ostalih pet nordijskih zemalja (Danska, Norveška, Švedska, Island) su u top 10.

Međunarodni dan sreće

Generalna skupština UN, rezolucijom je, 28. juna 2012. proglasila 20. mart Međunarodnim danom sreće, za šta je glasalo svih 193 članice.

Cilj uspostavljanja Dana sreće je, kako se navodi u rezoluciji, da se poveća svest o važnosti potrage za srećom i dobrobiti stanovnika u svetu, imajući u vidu da je potraga za srećom osnovni ljudski cilj.

image