Svet

Tiho i u senci važnijih poseta: Kako je obeležena godišnjica "ping-pong" diplomatije Kine i SAD

Odnosi Kine sa SAD nisu započeli za pregovaračkim stolom, već u autobusu, u Nagoji. Priča navodi da je Glen Kouen, američki stonoteniser, propustio autobus svoje reprezentacije i ušao u kineske reprezentacije, a upravo ovih dana veoma skromno je obeležena 55. godišnjica ovih događaja nazvanih "ping-pong" diplomatija
Tiho i u senci važnijih poseta: Kako je obeležena godišnjica "ping-pong" diplomatije Kine i SADGetty © Cheng Xin

Tiho i u senci poseta ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova i vijetnamskog predsednika To Lama koje su usledile, Peking je proteklih dana, stonoteniskim turnirom za veterane diplomatije i manifestacijama omladinske razmene, tiho obeležio 55. godišnjicu "ping-pong diplomatije", niza događaja započetih 1971. godine među sportistima na Svetskom stonoteniskom prvenstvu u Japanu, koji su, potom, iskorišćeni kao povod za uspostavljanje i razvoj odnosa Kine i SAD.

Članovi tadašnje kineske i američke reprezentacije ponovo su se okupili u Kini. Američku delegaciju predvodili su nekadašnji saigrači Džudi Horfrost, Olga Soltezes i Koni Sviris, zajedno sa Delom Svirisom. Dočekali su ih nekadašnji kineski reprezentativci Dženg Mindži i Lijang Gelijang.

Specifičnost "ping-pong diplomatije" je njen početak, pomenute 1971. godine. Odnosi Kine sa SAD nisu započeli za pregovaračkim stolom, već u autobusu, u Nagoji. Priča navodi da je Glen Kouen, američki stonoteniser, propustio autobus svoje reprezentacije i ušao u autobus kineske , a moglo bi se reći da je na taj način u "kineski autobus" zapravo uveo SAD.

Hladnoratovsku tišinu Kine i SAD prekinuo je kineski reprezentativac Džuang Cedung, pozdravivši Kouena i darujući ga na putu ka sportskoj hali.

U Pekingu smatraju da je to bio dokaz snage "male loptice da pokrene veliku loptu".

"Pokazalo je da kulturna razmena i međusobno poštovanje mogu uspeti tamo gde je formalna diplomatija zastala. Više od pola veka kasnije, značaj tog trenutka i dalje odjekuje, podsećajući nas da povezivanje može prevazići i najdublje podele", konstatuje list "Čajna dejli".

"Koka-kola" pre zvaničnog Vašingtona

Nakon epizode na Svetskom prvenstvu u Japanu, usledile su posete Henrija Kisindžera i Ričarda Niksona Kini, organizovane uz posredničke napore Pakistana. Tokom Niksonove posete 1972. godine objavljen je Šangajski kominike, posvećen pokretanju procesa normalizacije odnosa.

Taj proces okončan je sedam godina nakon Niksonove posete, međusobnim priznanjem i uspostavljanjem diplomatskih odnosa Pekinga i Vašingtona koji je priznao vladu u Pekingu kao zakonitu kinesku vladu.

Kuriozitet predstavlja činjenica da je kompanija "Koka-kola" ugovor o povratku na kinesko tržište potpisala krajem 1978. godine, pre nego što su sledeće godine uspostavljeni diplomatski odnosi.

Reverzibilan proces

Pokazalo sem da je "ping-pong diplomatija", na neki način, uslovila reverzibilan geopolitički proces, jer politika kineskog otvaranja više ne određuje samo otvaranje Pekinga prema svetu, već danas uključuje i potrebu da SAD, Evropska unija i njihovi saveznici ne podižu nove gvozdene zavese.

Da će "zemlje slobodnog sveta" pola veka nakon "ping-pong" diplomatije naginjati geopolitičkim alatima izolacionizma, poput uvođenja sankcija, nezakonitih vojnih napada na suverene države i upotrebe carinskih stopa u svrhu pritisaka na suverene zemlje, pritom izbegavajući fer nadmetanje uz poštovanje prava na različitost sistema, malo ko je mogao da zamisli 1971. i 1972. godine.

U SAD su mislili da će ulaganjima i plasmanom kapitala kupiti tada slabašnu kinesku privredu i tako obezbediti uticaj na vladu NR Kine, ali se pokazalo da su u Pekingu imali drugačije planove.

image
Live