Svet

Brisel pere ruke od birokratije i krivi članice EU: Sami ste se udavili u sopstvenim papirima

Evropska komisija priznaje da pravila guše privredu, ali tvrdi da su nacionalne vlade te koje od propisa prave birokratsko čudovište
Brisel pere ruke od birokratije i krivi članice EU: Sami ste se udavili u sopstvenim papirimaGetty © Alexandros Michailidis

Kada evropska privreda posrće, cene energenata divljaju, a kompanije beže ka SAD i Kini, u Briselu su konačno našli krivca: ne sebe, već države članice.

Prestanite da krivite briselske birokrate za sopstvenu birokratiju, poruka je Evropske komisije tokom predstavljanja planova za reformu pravila koja uređuju sam proces donošenja propisa. Za sindrom "fali ti još jedan papir", EK je praktično okrivila Berlin, Pariz i ostale prestonice da od evropskih pravila prave ono što preduzetnici već godinama osećaju – lavirint iz kojeg nema izlaza.

Logika Komisije je sledeća: problem nije u pravilima koja stižu iz Brisela, već u tome što nacionalne vlade, prilikom primene, dodaju "još malo" – još jedan uslov, još jedan papir, još jednu dozvolu. Ta praksa poznata je pod birokratskim eufemizmom "gold-plating", a u prevodu znači: na već komplikovano pravilo dodaj još komplikacija.

Rezultat?

"Prepreke, povećanje troškova i razbijanje jedinstvenog tržišta", priznaje za "Politiko" komesar Valdis Dombrovskis, koji je predstavio planove Komisije za pojednostavljenje pravila, ali uz jasnu napomenu da krivca treba tražiti van Brisela.

Ipak, realnost koju opisuju kompanije izgleda nešto drugačije. Posle godina nestabilnosti i sporog rasta, industrija sve glasnije upozorava da je Evropa postala mesto gde je lakše napisati izveštaj nego proizvesti robu. Od ekoloških standarda do tehnoloških pravila, administrativni teret raste brže od ekonomije. I teže konkurišu rivalima u SAD i Kini.

Suočena sa sve glasnijim pritiskom, Komisija sa Ursulom fon der Lajen na čelu, obećava "veliko čišćenje" propisa. Do 2029. godine, birokratija bi trebalo da bude smanjena za 25 odsto, a ekonomija rasterećena za skoro 38 milijardi evra godišnje.

Zvuči ambiciozno, ali i poznato. Jer Evropska unija je decenijama upravo na toj regulativi gradila svoju moć. Pravila iz Brisela oblikovala su tržišta širom sveta, primoravajući čak i kompanije van Evrope da se prilagođavaju evropskim standardima. Danas, međutim, ta ista pravila sve više liče na teret koji sopstvenu privredu vuče unazad.

I tu nastaje paradoks: EU koja je ponosno gradila svoj "regulatorni uticaj" sada pokušava da ubedi sopstvene kompanije da ih ta ista pravila ne guše.

U međuvremenu, Brisel priprema nove pakete deregulacije, takozvane "omnibus" predloge, kojima bi se iz zakona izbacilo sve što se proceni kao suvišno. Istovremeno, razmatra se i ubrzavanje samog procesa donošenja zakona – kraće analize, manje javne rasprave.

To je već izazvalo uzbunu.

Nevladine organizacije, sindikati i akademska zajednica upozoravaju da "efikasnost ne sme biti iznad demokratije" i da bi skraćivanje procedura moglo da znači manje kontrole i više političkih odluka donetih iza zatvorenih vrata.

"Efikasnost i brzina ne smeju biti na račun demokratskih vrednosti, osnovnih prava i donošenja odluka zasnovanih na dokazima", navela je grupa od 50 nevladinih organizacija u pismu EK. 

Ali u Brisel, dok obećava da će proceniti osetljivost svake situacije, zna da je vreme novac i da ga Evropa sve manje ima.

image
Live