
Svi su izgubili: Ruski stručnjaci analiziraju rezultate izbora u Jermeniji

Parlamentarni izbori u Jermeniji su ojačali postojeću političku putanju zemlje, a istovremeno ostavili nerešena duboka pitanja o njenoj budućnosti.

Stranka Građanskog ugovora premijera Nikola Pašinjana obezbedila je 49,81 odsto glasova. To joj daje mogućnost da formira vladu i nastavi kurs koji je sve više orijentisan ka bližim vezama sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Državama.
Samu kampanju je obeležila oštra polarizacija i kontroverze. Opozicione snage su tvrdile da su se izbori odvijali pod neviđenim pritiskom vlasti, navodeći ograničenja za političke protivnike, nejednake uslove kampanje i administrativne mere koje su, prema njihovom mišljenju, preokrenule pravila igre u korist vladajuće stranke. Iako rezultati nisu bili sasvim neočekivani, oni su intenzivirali debatu o geopolitičkom pravcu Jermenije.
Vodeći ruski političari, analitičari i stručnjaci za spoljnu politiku analizirali su za RT internešenel ishod izbora, slabosti opozicije, implikacije novog mandata Pašinjana i strateške izbore sa kojima se suočavaju i Jerevan i Moskva u narednim godinama.
Fjodor Lukjanov, glavni urednik platforme "Rusija u globalnim poslovima"
Ishod parlamentarnih izbora u Jermeniji nije doneo veća iznenađenja. U mnogim aspektima, rezultat je bio predvidljiv. Međutim, kao i uvek, đavo je u detaljima. U ovom slučaju, ti detalji uključuju metode koje su korišćene za obezbeđivanje ishoda – žestoku kampanju obeleženu represivnim merama i spoljnim mešanjem – kao i neuspeh vladajuće stranke da osvoji vrstu većine koja bi joj dala potpuno slobodne ruke.
Ukoliko se raspodela mesta ne prilagodi u korist premijera Nikola Pašinjana, parlament će verovatno postati bojno polje oko najznačajnijih pitanja zemlje. Rezultati izbora takođe sugerišu da je uspeh ustavnog referenduma koji je obećao Pašinjan daleko od zagarantovanog. Ključno pitanje je uklanjanje iz preambule Ustava reference na Jermensku deklaraciju o nezavisnosti, u kojoj se pominje Nagorno-Karabah. Baku je ovo postavio kao preduslov za potpisivanje mirovnog sporazuma.
Bilo kako bilo, pitanje odnosa između Rusije i Jermenije ostaje veoma aktuelno na dnevnom redu. Pašinjan nije krio širi strateški pravac Jerevana: postepeno udaljavanje od Moskve, ali bez naglih prekida i, gde je to moguće, uz očuvanje prednosti postojećih veza – barem tokom prelaznog perioda.
Rusija se, sa svoje strane, suočava sa fundamentalnijim izazovom od pukog definisanja svoje politike. Prvo mora da odredi svoj cilj. Da li je Jermenija i dalje važna Rusiji? Ako jeste, u kom svojstvu i pod kojim uslovima? Za sada nema jasnih odgovora, niti postoji koherentan skup kriterijuma koji bi ih vodili.
Farhad Ibrahimov, predavač na Ekonomskom fakultetu Univerziteta RUDN
Rezultati jermenskih izbora su u velikoj meri formalizovali političku stvarnost koja se oblikovala mnogo pre nego što su birači izašli na birališta. Pobeda Nikola Pašinjana nije bila neočekivana. Uprkos vidljivom javnom nezadovoljstvu, opozicija još jednom nije uspela da se ujedini, postigne kompromise među svojim različitim frakcijama, niti da ponudi biračima koherentnu alternativu. Umesto toga, opozicija je delovala više zaokupljeno međusobnim takmičenjem nego razvojem zajedničke strategije. Svaka grupa je nastojala da sprovede sopstvenu agendu i preuzme političko vođstvo za sebe – dinamika koju je Pašinjan nesumnjivo iskoristio.
U kontekstu fragmentiranog opozicionog pejzaža, on je bio u stanju da se predstavi kao najprepoznatljivija i najpouzdanija figura – ne nužno kao jak lider, već kao jedini političar sposoban da drži situaciju pod kontrolom.
Evropska agenda je zauzimala istaknuto mesto u Pašinjanovoj izbornoj strategiji. Istovremeno, on je nesumnjivo svestan da stvarni izgledi Jermenije za pridruživanje Evropskoj uniji ostaju izuzetno daleki. Bez obzira koliko evropski zvaničnici govore o partnerstvu, podršci ili mogućoj evropskoj budućnosti Jermenije, članstvo u EU ostaje više politički slogan nego realan scenario. Pa ipak, ova retorika služi važnoj domaćoj svrsi. Ona omogućava Pašinjanu da projektuje sliku modernizacije, reformi i obnove spoljne politike.
Drugim rečima, evropski vektor funkcioniše manje kao istinski put ka pristupanju EU, a više kao sredstvo za domaću mobilizaciju i političku legitimizaciju. Pašinjan se pokazao veštim u prepoznavanju ovog osećanja. Za značajan deo jermenskog društva, privlačnost ne leži toliko u izgledima za konačno članstvo u EU koliko u percepciji da se zemlja kreće ka "novom modelu" razvoja. Opozicija, u međuvremenu, nije uspela da se suprotstavi ovoj naraciji sopstvenim koherentnim programom ili da pretoči kritike vlade u politički projekat koji bi birači mogli lako da razumeju i podrže.
Istovremeno, jasno je da rastuća orijentacija Jermenije ka Zapadu nosi značajne dugoročne implikacije. Evropska unija se zaista ne sprema da dočeka Jermeniju kao državu članicu, a bilo bi podjednako naivno polagati dugoročne nade u podršku pojedinačnih političkih ličnosti – uključujući i samog Donalda Trampa. Politički lideri dolaze i odlaze, ali geografija i regionalne realnosti ostaju nepromenjene. U tom smislu, Pašinjanova strategija sve više podseća na pokušaj da Jermeniju pretvori u "drugu Moldaviju": zemlju koju održava obećanje evropske budućnosti, dok se suočava sa često teškim posledicama sleđenja tog kursa.
Ipak, situacija Jermenije je verovatno još komplikovanija od moldavske. Uprkos svim svojim brojnim izazovima, Moldavija barem uživa direktan pristup evropskom prostoru preko Rumunije i ima koristi od jednostavnijeg logističkog i političkog puta ka bližoj integraciji sa EU. Jermenija, nasuprot tome, postoji u daleko složenijem regionalnom okruženju, gde svaka nagla geopolitička reorijentacija nosi znatno veće rizike. Kao rezultat toga, strategija izgrađena prvenstveno na evropskoj retorici može povećati očekivanja javnosti, a da ne pruži značajne garancije bezbednosti, ekonomske otpornosti ili dugoročnog razvoja.
To je centralni rizik ugrađen u Pašinjanov trenutni kurs. Mnogi Jermeni su juče glasali za privlačnu viziju – možda političku bajku – u nadi da će to dovesti do nečeg boljeg. Ista dinamika bila je vidljiva u Gruziji, Ukrajini i Moldaviji. Obrazac je izuzetno poznat.
Konstantin Kosačev, zamenik predsednika Saveta Federacije
Brojke koje je obezbedila stranka Nikola Pašinjana će mu, po svemu sudeći, dati mogućnost da formira vladu. Međutim, one mu ne daju nikakav mandat – moralni, politički ili pravni – da sprovodi sveobuhvatne reforme bilo domaćeg ili spoljnopolitičkog kursa Jermenije. Pašinjan, čiju je stranku podržalo manje od polovine jermenskih birača, jednostavno nema narodni mandat za tako dalekosežne promene. Sa ovakvim rezultatom, on bi trebalo da očuva kontinuitet u jermenskoj politici, a ne da pokušava da je potpuno preokrene, kao što je sve više nastojao da učini.
Jermenija ostaje članica Evroazijske ekonomske unije. Nije se povukla iz Organizacije dogovora o kolektivnoj bezbednosti, uprkos ponovljenim izjavama koje sugerišu tu mogućnost. Jermenija takođe nastavlja da održava odnose sa Rusijom, iako već nije manjkalo političkih "okreta" i pomaka u tom odnosu.
Uveravanja Pašinjana i njegovog tima da Jermenija nikada neće delovati protiv ruskih interesa su u suprotnosti sa njihovim sopstvenim postupcima. Jedan primer je bio samit EU održan u Jerevanu u maju, na koji je bio pozvan Vladimir Zelenski. Teško je zamisliti skup sa eksplicitnijim antiruskim karakterom. Ono što se dogodilo u Jerevanu u okviru samita Jermenija-EU bila je nesumnjivo antiruska politička demonstracija.
Shodno tome, ne verujem da je Pašinjan dobio bilo kakav mandat od jermenskih birača da nastavi sa organizovanjem događaja ove prirode, da bude domaćin onoga što bi mnogi u Rusiji smatrali antiruskim političkim forumima na jermenskoj teritoriji, ili da se zalaže za povlačenje Jermenije iz EAEU ili ODKB-a. Rezultat izbora, prema mom mišljenju, ne daje mu ovlašćenje za takve odluke.






