
Novi sukob oko nacističke prošlosti: Haos na komemoraciji atentata na Hitlera zbog venca AfD-a

Dok se Nemačka i ovog 20. jula priseća neuspelog atentata na Adolfa Hitlera, pažnju javnosti nije privukla istorija već savremena politika.
Na centralnoj državnoj komemoraciji u berlinskom Bendlerbloku došlo je do incidenta kada je Tobijas Korenke, pranećak pripadnika nemačkog otpora Ditriha i Klausa Bonhefera, prekinuo ceremoniju u trenutku kada je trebalo da bude položen venac stranke Alternativa za Nemačku (AfD).
Korenke se godinama javno protivi AfD-u. U intervjuima za nemačke medije kazao je da su se njegovi preci borili protiv "svega za šta se AfD zalaže", zbog čega je pokušaj te stranke da položi venac smatrao neprihvatljivim.

Time je ponovo otvorena rasprava koja u Nemačkoj traje već godinama – ko ima pravo da se poziva na tradiciju nemačkog otpora. AfD redovno učestvuje u državnim komemoracijama povodom 20. jula, dok njeni protivnici tvrde da stranka pokušava da prisvoji nasleđe ljudi koji su ustali protiv nacističkog režima.
Bendlerblok ima posebno mesto u nemačkoj istoriji. U njegovom unutrašnjem dvorištu, neposredno nakon neuspelog atentata 20. jula 1944. godine, streljani su Klaus Šenk Graf fon Štaufenberg i drugi učesnici zavere protiv Hitlera. Štaufenberg je pokušao da ubije Hitlera bombom, ali atentat nije uspeo – Hitler je preživeo, a organizatori zavere ubrzo su pogubljeni.
Ditrih Bonhefer, jedan od najpoznatijih nemačkih teologa i protivnika nacizma, bio je povezan sa krugom učesnika zavere. Nekoliko nedelja pre kraja rata pogubljen je u koncentracionom logoru "Flosenburg". Korenkeov deda Ridiger Šlajher takođe je učestvovao u otporu nacističkom režimu i krajem aprila 1945. godine streljan je u Berlinu zajedno sa svojim šurakom Klausom Bonheferom.
Za istoričare ovaj datum je i kontroverzan: upozoravaju da se grupa oko Klausa fon Štaufenberga odlučila na pobunu tek kada je postalo jasno da Nemačka gubi rat, kao i da mnogi njeni članovi nisu bili motivisani protivljenjem Holokaustu.
Štaufenbergov biograf Tomas Karlauf navodio je da se ova pobunjenička grupa aktivirala tek u leto 1944, dakle nakon iskrcavanja saveznika u Normandiji. Podseća i da je samo četiri godine ranije, nakon brzih vojnih pobeda nad Poljskom i Francuskom 1940. Štaufenberg bio oduševljen.
Zato je zaključak da su samo, budući da se nazirao vojni poraz, pokušali da izvedu državni udar kako bi za Nemačku spasili ono što se spasiti može.



