
Diplomatija pandi: Kineski car i teatar apsudra

Trodnevna poseta kineskog vođe Si Ćinpinga Americi nije imala za posledicu nikakav diplomatski proboj, niti sklapanje nekog važnog sporazuma, osim ako pod uspehom ne računamo skromno produženje trgovinskog primirja između dve zemlje, do 10. januara naredne godine.
Dvojica predsednika, Si i Tramp, razgovarala su o pitanjima rata u Iranu i Ukrajini, kao i o statusu Tajvana. Ponovo, bez bilo kakvih opipljivih rezultata. A tu je i naročito bolno pitanje za SAD: pitanje retkih zemnih minerala, koji su, pre svega, neophodni američkom vojno-industrijskom kompleksu.
Da li je Trampov tim uopšte u stanju da shvati poruke koje je dobio iz Pekinga, gde je, kako primećuje sinolog Arabel Bos za sajt "Geopolitika", često važnije ono što nije izgovoreno od onog što je izrečeno naglas?

Ruski vojni analitičar Andrej Martjonov je primetio da Amerikanci, još od kraja Hladnog rata, više nemaju diplomatiju: "Ne samo da američke ’diplomate’ nisu prave diplomate – oni samo saopštavaju diktate iz Vašingtona, istinske diplomate Rusije i Kine su ih odavno nadmašile – već na svojoj strani više nemaju ni ono što su mislili da im oduvek pripada, kada su razgovarali sa 'rupama iz Trećeg sveta': zbunjenom i oslabljenom Rusijom iz 1990-ih, koja je patila od rana koje je sama sebi zadala…"
Trampov teatar apsurda
Otuda je poseta kineskog vođe SAD dobijala groteskan, na momente komičan karakter i pretvarala se u pravi teatar apsurda, dostojan čuvene drame "Ćelava pevačica" Ežena Joneskua.
Na primer, tokom posete Nacionalnom arhivu, Tramp je pokazao Siju originalne primerke Deklaracije nezavisnosti, Ustava i Povelje o pravima. Tramp je tom prilikom izjavio: "Naši (američki dokumenti) datiraju od pre 250 godina, što je sjajno i na šta smo ponosni. Njihovi (kineski) datiraju od pre 6.000 godina. Dakle, postoji mala razlika između 6.000 i 250. Ali mi smo veoma ponosni na naših 250."
Tramp je odvojio vreme i da Siju pokaže Belu kuću, uključujući galeriju sa portretima predsednika – gde je njegov prethodnik Džozef Bajden prikazan na veoma podrugljiv način – kao i gradilište nove svečane sale. "On (Si) je stručnjak za kamen, pored mnogih drugih stvari, voli kvalitetan granit", rekao je pred zabezeknutim novinarima.
Kasnije je na društvenim mrežama naveo da se on Siju, "čini se, dopada".

Britanski "Gardijan" zaključio je da je Tramp stavio akcenat na lične odnose dvojice predsednika, umesto na suštinske dogovore o zaustavljanju trke u naoružanju putem veštačke inteligencije (VI). Sve u svemu: trodnevna državna poseta bila je više usmerena na samopromociju Trampa nego na suštinske pregovore, prenosi ovaj list.
Džonatan Ci, saradnik Centra za Kinu pri institutu "Brukings" u Vašingtonu – i bivši analitičar CIA – bio je mnogo neposredniji, opisujući Trampovo ponašanje kao "teatar apsurda": "Imao sam veoma niska očekivanja u pogledu bilo kakvih suštinskih rezultata ovog sastanka, a sastanak je uspeo da razočara čak i ta skromna očekivanja. Spustili smo se sa mezanina u podrum. Što se tiče suštine, nije mi jasno šta su ovim dobile SAD."
Kritike iz redova demokrata koje promašuju poentu
Čak Šumer, lider manjine u Senatu, izjavio je da Tramp, kao i obično, koristi svaku priliku za ličnu promociju i za dobar naslov u medijima. "Ali, ako ste strani autoritativni vladar", dodao je, "Tramp vas neće pozvati samo u posetu Americi, već će vas lično dočekati ispred aviona..." I to sa crvenim tepihom.
Demokrate u Senatu su takođe kritikovale samit, jer Tramp nije uspeo da izdejstvuje značajne ustupke od Pekinga po pitanju trgovine, bezbednosti, ljudskih prava, veštačke inteligencije... Takve kritike, međutim, sasvim promašuju poentu.

Lista uzvanika sa američke strane sa večere u čast kineskog lidera uključivala je Ilona Maska (kompanije "Spejs iks" i "Tesla"), Lisu Su ("Advensed majkro divajs"), Džensena Huanga ("Nvidija"), Tima Kuka ("Ejpl")... čija se imovina procenjuje na stotine milijardi dolara. Sa kineske strane, izostali su direktori velikih tehnoloških kompanija.
Berni Sanders, nezavisni senator iz Vermonta, na društvenim mrežama je fotografiji sa ove večere dodao kratak i jezgrovit komentar: "Vlada klase milijardera, koju čine milijarderi i koja radi za milijardere."
U stvari, prisustvovali smo samo reprizi prethodnog sastanka Sija i Trampa iz maja 2025. godine.
Tresla se gora, rodio se miš.
Mandarinski osmeh na licu Si Đinpinga
Kina je izabrala ulogu "Velikog posrednika", primećuje italijanski pisac Andrea Marđinjano za sajt "Elektomagacine", što savršeno odgovara kineskoj istorijskoj prirodi i njenoj političkoj viziji budućnosti.
Ona traži mirna politička rešenja za međunarodne sporove, sprečavajući njihovu eskalaciju u oružane sukobe. I to ne zbog nekog ideološkog pacifizma, dodaje on, jer se Kina, u isto vreme, ozbiljno priprema za rat. Sve to Kina radi sa izuzetnom odlučnošću i sa upravo izvanrednim strpljenjem.
Kinezi su, tvrdi Marćiljano, potpuno svesni da se nalaze na meti Vašingtona i da samo složena mreža finansijskih interesa odlaže okršaj sa SAD.

Ipak, smatra ovaj autor, taj trenutak će, pre ili kasnije, doći, i Peking se za njega priprema u skladu sa izrazito kineskom logikom, što je logika koju zapadnjaci teško shvataju – naročito Amerikanci, koji istoriju posmatraju kao nešto što je počelo pre svega dva veka.
Za razliku od Amerikanaca, Kina i kineski narod razmišljaju u daleko širim vremenskim okvirima. To je, možda, smisao onog neprozirnog mandarinskog osmeha, koji krasi lice Si Đinpinga.
Zapravo, on je izgledao kao kineski car, u poseti dvoru varvara.
Istorija panda ambasadora
Si je najavio i da u Atlantu stižu dve pande – Ping Ping i Fu Šuang. To je stara kineska tradicija – tradicija panda diplomatije. Naizgled ljubazan, ali nimalo nevažan diplomatski gest.
Zanimljivo je da tradicija panda diplomatije seže najmanje od 7. veka. Tokom dinastije Tang, carica Vu Cetien poklonila je par pandi japanskom dvoru. Već tada se na pande gledalo kao na simbol prijateljstva.
U socijalističkoj Kini, tradiciju panda diplomatije nastavio je lider Komunističke partije Kine Mao Cedung, koji je 1957. Godine poslao svoje prve pande ambasadore Sovjetskom Savezu, kada je poklonio Ping Ping i Ći Ći, kako bi obeležio 40. godišnjicu Oktobarske revolucije u Rusiji.
Od 1984. godine, to i nisu pokloni već pre pozajmice, pri čemu zoološki vrtovi plaćaju znatne sume novca za projekte očuvanja pandi u Kini.
Kina često koristi svoje panda ambasadore kako bi izrazila nezadovoljstvo – ono što se pozajmljuje, može i da se uzme. Godine 2010. dva mladunčeta pande rođena u SAD vraćena su u Kinu, nakon što su kineski zvaničnici uoči planiranog sastanka sa Dalaj-lamom upozorili predsednika Baraka Obamu na posledice.
Tu je i primer Japana. Posle izjave japanske premijerke Sanae Takaiči iz novembra 2025. godine, u kojoj je ona opisala potencijalnu vojnu krizu vezanu za Tajvan kao "egzistencijalnu pretnju" po Japan, Kina je smesta povukla svoje panda ambasadore.
Kinesko umeće čitanja između redova
Panda, miroljubivi i bezopasni medved, koji se hrani bambusom, piše Arabel Bos, jeste jedan od simbola Kine. Pored zmaja – koji od davnina simbolizuje cara – i feniksa – simbola carice – tu je i miroljubiva, čupava, crno-bela panda.
Zašto je upravo ova životinja postala simbol Kine, uz moćnog, plemenitog zmaja i mitskog, vatrenog feniksa?
Pande se mogu naći isključivo u Kini, u provincijama Šensi, Sečuan i Guangsi. Danas ovi crno-beli medvedi uživaju veliki ugled ne samo u Kini, već i širom sveta. Panda je bila maskota Olimpijskih igara održanih u Kini – Letnjih olimpijskih igara 2008. i Zimskih olimpijskih igara 2022. godine.
Diplomatija pandi, zaključuje Bosova, predstavlja direktan odraz kineske kulture, u kojoj od davnina suština leži u detaljima, gestovima i intonaciji.
Kina je, pre svega, kultura visokog konteksta, što znači da je veoma bitno da li sagovornik shvata skrivene nagoveštaje i da li ume da čita između redova. Prilikom započinjanja pregovora, recimo, smatra se neumesnim odmah preći na poslovne teme bez prethodne razmene ljubaznosti.
Preskakanje društvenih konvencija pre prelaska na dnevni red verovatno će smesta pokvariti raspoloženje kineske strane. Na primer, tokom ceremonije ispijanja čaja, detalji koji nama mogu delovati beznačajno – poput pravca u kojem je okrenut grlić čajnika – za Kineze su sve samo ne nebitni; oni zapravo služe kao elegantan način da se sagovorniku stavi do znanja da li postoji želja za saradnjom.
Oni koji razumeju i pravilno tumače ove suptilne kineske signale imaju mnogo veće šanse da steknu poštovanje i naklonost kineskih diplomata. Sa Kinom se ne razgovara jezikom ultimatuma, niti joj se isporučuju zahtevi.
Ista logika, dodaje ona, važi i za panda ambasadore.







