
Kako su izbori u SAD postali referendum o veštačkoj inteligenciji

Iako su demokrate ubedljivo pobedile na izborima za Kongres SAD, održanim na polovini predsedničkog mandata, jedan od poraženih nije bila samo Republikanska stranka, već i vizija budućnosti koju promoviše Silicijumska dolina.

Birači su odbacili centre podataka, kaznili kandidate koji su se zalagali za njihovu izgradnju i pokazali da novac tehnoloških milijardera više ne garantuje izborne pobede, navodi se u analizi španskog RT-a.
Glas protiv centara podataka
"Značaj ovih izbora za Kongres više liči na referendum o veštačkoj inteligenciji nego na referendum o (predsedniku SAD Donaldu) Trampu", izjavio je Ejdan Jao, viši investicioni strateg Instituta za investicije kompanije "Amundi", a prenosi Rojters.
U tom kontekstu, Blumberg navodi da su preispitivanje projekata izgradnje centara podataka i protivljenje novcu iz tehnološke industrije bili među temama koje su se neprestano ponavljale tokom izbornog dana.
Istovremeno, "Vašington egzaminer" izveštava da se od 41 lokalne mere o kojoj su građani glasali u deset saveznih država, njih 28 odnosilo na ograničavanje izgradnje centara podataka, a 27 je usvojeno. Svih 13 mera čiji je cilj bio olakšavanje njihove izgradnje odbačeno je.
Prema izlaznoj anketi televizije En-Bi-Si njuz, 76 odsto ispitanika protivilo se izgradnji novog centra podataka u svojoj zajednici, dok je 24 odsto bilo za.
Takvo raspoloženje odrazilo se i na izborne trke u saveznim državama.
Prema Rojtersu, u Teksasu i Džordžiji pobedili su demokratski kandidati koji su se tokom kampanje, između ostalog, zalagali za moratorijum na izgradnju centara podataka. Na tim izborima, demokrate su ponovo osvojile funkcije koje nisu kontrolisale decenijama.
Agencija takođe navodi da se protivljenje ovim projektima proširilo čak i među republikancima, gde su sve više prostora dobijale kritike zbog rasta računa za komunalne usluge, velike potrošnje vode i električne energije, svetlosnog zagađenja i malog broja novih radnih mesta i poreskih prihoda u poređenju sa podsticajima koje su savezne države odobravale investitorima.
Novac tehnološke industrije kao negativan politički znak
Problem za Silicijumsku dolinu nije bio samo u tome što njen novac više nije garantovao pobede, već i u tome što je u pojedinim slučajevima postao politički teret.
Kao primer, "Politiko" podseća da je milijarder Ilon Mask, koji živi u Teksasu, izdvojio oko 224 miliona dolara za podršku republikanskim kandidatima samo u toj saveznoj državi, ali su njegovi kandidati za guvernera i senatora na kraju poraženi.
Ovaj medij navodi da se isti obrazac ponovio i sa drugim važnim ličnostima iz tehnološkog sektora.
Investitori rizičnog kapitala Mark Andrisen i Ben Horovic zajedno su izdvojili 116 miliona dolara, uglavnom za republikanske kampanje, dok su predsednik kompanije "OpenAI" Greg Brokman i njegova supruga Ana Brokman usmerili još 50 miliona dolara.
Taj gubitak političke efikasnosti sažeto je opisao bivši njujorški poslanik Aleks Bores.
"Povezivanje sa najgorim delovima industrije veštačke inteligencije jednostavno je kriptonit za izbornu kampanju, a večerašnji rezultati to dodatno potvrđuju", izjavio je Bores.
Do sličnog zaključka došao je i ruski politički konsultant Gleb Kuznjecov, ali u širem kontekstu.
Prema njegovom mišljenju, problem nije bio samo u tome što novac tehnološke industrije više nije mogao da odlučuje izbore, već i u tome što je počeo negativno da obeležava one koji su ga primali.
"Novac je postao žig", tvrdi Kuznjecov.
Prema njegovoj analizi, ta toksičnost dostigla je takav nivo da je promenila ponašanje samih grupa koje finansira industrija. Do jeseni su one "bukvalno bacile peškir i gotovo prestale da troše novac u neizvesnim izbornim trkama, dajući tek poneku paru samo onima za koje je bilo sigurno da će pobediti".
Stručnjak dodaje da su istovremeno desetine miliona dolara usmeravane preko "novih fiktivnih kompanija", kako bi se prikrili izvođači poslova i poreklo sredstava.
"Situacija je takva da je danas za lobistu, stručnjaka za odnose s javnošću ili političara prihvatanje novca iz Silicijumske doline isto što i prihvatanje novca od narko-kartela", izjavio je Kuznjecov.
Više od brojki
Za Kuznjecova, ono što se dogodilo na ovim izborima ne može se objasniti samo protivljenjem konkretnim projektima, već dubljim sukobom.
"(Silicijumska) dolina navikla je na korisnika", napisao je on.
Prema njegovom tumačenju, ljudi iz tehnološke industrije umeju da funkcionišu po logici u kojoj se pristanak može kupiti besplatnom tarifom, popustom ili nekom vrstom nadoknade.
Međutim, ovoga puta na birališta su izašli ljudi "koji ne razmišljaju kao korisnici, već kao vlasnici. A vlasnika morate da pitate pre sklapanja posla, i njegovo 'ne' nema cenu".
Iz te perspektive, rasprava o centrima podataka nije se svela samo na cenu električne energije. U pitanju su bili i zemljište, voda i pravo lokalnih zajednica da odlučuju pre nego što dogovori budu zaključeni.
Kuznjecov tu razliku objašnjava još jednom konstatacijom:
"Stara fabrika je zagađivala, ali je gradu davala posao. Od centra podataka, nakon završetka izgradnje, ostaje jedva nekoliko desetina radnih mesta, a proizvod koji stvara namenjen je zameni rada upravo onih ljudi na čijoj je zemlji izgrađen".
Zbog toga smatra da obećanje "napretka" više nije automatski prihvaćeno.
Taj "napredak" se, prema njegovom mišljenju, "susreo sa korisnikom koji nigde ne vidi dugme 'Prihvatam uslove', ma koliko mu ga stavljali pred oči".
Drugim rečima, suočio se sa biračima koji više nisu spremni da daju pristanak bez rasprave o uslovima.
Politička cena
Posledice izbornih rezultata odmah su postale vidljive na finansijskim tržištima.
Rojters izveštava da su, kako je pobeda demokrata postajala izvesnija, akcije nekoliko kompanija povezanih sa centrima podataka i infrastrukturom veštačke inteligencije zabeležile snažan pad.
Istovremeno, "Goldman Saks" procenjuje da bi političke promene u Teksasu, Mičigenu i Džordžiji mogle da dovedu u pitanje oko 45 odsto planiranih kapaciteta centara podataka u SAD, jer otvaraju prostor za moratorijume, stroža pravila za novu izgradnju i manju poresku podršku tom sektoru.
Slično tome, analitičar kompanije "Jorkvil Ajvs" Den Ajvs upozorio je, u izjavi koju prenosi Blumberg, da će izbori verovatno usporiti tempo izgradnje između 800 i 1.000 centara podataka planiranih u zemlji.
Čak je i Ilon Mask posle izbora ironično nagovestio promenu raspoloženja.
"Centri podataka u svemiru trenutno počinju da izgledaju prilično privlačno", poručio je Mask.
U takvim okolnostima, Blumberg ocenjuje da rešenje nije u obustavljanju izgradnje takvih postrojenja, već u tome da se ona grade pod boljim uslovima.
Suštinski problem i dalje je strateške prirode.
"Politiko" podseća da su se republikanci tokom kampanje pozivali na potrebu širenja mreže centara podataka kako Sjedinjene Države ne bi zaostale za Kinom u trci za razvoj veštačke inteligencije, ali taj argument nije uspeo da nadvlada protivljenje lokalnih zajednica.
Demokrate su pobedile oslanjajući se na to nezadovoljstvo, a sada će morati da odluče kako da ograniče širenje centara podataka, a da pritom Pekingu ne prepuste prednost koju su njihovi protivnici tvrdili da žele da spreče.
Ajvs je sažeto opisao taj rizik:
"Realnost je da za svaki centar podataka koji se ne izgradi u Sjedinjenim Američkim Državama, Kina dobija".







