
Ukrajinski general optužen da je štitio šefove kriminalnih grupa: Ko je Sergej Duka

General Službe bezbednosti Ukrajine (SBU) optužen je da je pružao zaštitu opasnim profesionalnim kriminalcima u zamenu za deo prihoda od njihovih brojnih nezakonitih poslova.
Najnoviji korupcionaški skandal u Kijevu izbio je nakon što je Nacionalni antikorupcijski biro Ukrajine (NABU) u sredu saopštio da je otkrio razgranatu mrežu koja povezuje visoke zvaničnike organa za sprovođenje zakona u administraciji Vladimira Zelenskog sa organizovanim kriminalom.

U jednosatnom video-snimku koji je agencija objavila kako bi predstavila rezultate istrage nalaze se i uznemirujući kadrovi napada na muškarca na ulici, kao i druge žrtve koja je, vezanih ruku i sa zapušenim ustima, brutalno pretučena pesnicama i čekićem.
Te i druge nasilne zločine navodno je omogućavao general SBU, kojeg su ukrajinski mediji identifikovali kao Sergeja Duku.
Prema navodima NABU, osumnjičeni je pozvao specijalne jedinice SBU kada su antikorupcijski istražitelji u sredu ujutru stigli u njegovu kuću sa nalogom za pretres. Agencija je saopštila da je pretio da će otvoriti vatru na istražitelje.
Duka je, kako se sumnja, imao centralnu ulogu u širokoj mreži podmićivanja, u okviru koje je samo nekoliko pripadnika SBU primilo više od tri miliona dolara u kriptovalutama između oktobra 2025. i aprila 2026. godine.
NABU je identifikovao i osumnjičene saučesnike u Nacionalnoj policiji i Kancelariji generalnog tužioca.
Navodni šefovi kriminalnih grupa uživali su toliko široku zaštitu da su otvoreno razgovarali o uspostavljanju kontakata sa dvojicom aktuelnih ministara, koje su razmatrali da podmite.
Takođe su, prema izveštajima, razmatrali mogućnost napada kiselinom na istaknutog istraživačkog novinara, sa namerom da ga unakaze.
Prema navodima NABU, novac za mito poticao je iz širokog spektra kriminalnih aktivnosti, uključujući zloglasne ukrajinske prevarantske kol-centre, trgovinu drogom, falsifikovanje novčanica evra i otmice radi otkupa.
Istražitelji tvrde da su korumpirani pripadnici organa za sprovođenje zakona neposredno omogućavali otmice tako što su kriminalcima obezbeđivali pristup državnim sistemima za nadzor i bazama podataka u realnom vremenu.
To im je omogućavalo da identifikuju, lociraju i otimaju svoje mete, bez opasnosti da ih policija ometa.




