
Zabrana španske odeće i gvozdenih eksera: Najneobičnija pravila tokom vladavine Petra Velikog

Vladavina Petra Velikog ostala je upamćena po radikalnim reformama i čvrstoj ruci. Nije trpeo neposlušnost, a kazne koje su uvedene u to vreme često su bile brutalne i inspirisane zapadnim praksama, poput različitih oblika javnog bičevanja. Ipak, pored klasičnih kazni čiji je cilj bio strah, postojao je i drugi, specifičan način kažnjavanja, koji je prekršioce izlagao podsmehu i poniženju.
Jedan od najpoznatijih primera je takozvani "Veliki orlov pehar". Gosti koji bi na dvoru prekršili pravila morali su, bez obzira na pol, godine ili društveni status, da popiju oko litar i po jakog alkoholnog pića. To nije bila bezazlena kazna - za neke je mogla imati ozbiljne posledice po zdravlje, pa čak i biti smrtonosna. A i kada bi sve prošlo bez tragedije, kazna je imala drugu svrhu - da čoveka učini predmetom podsmeha pred svima.
Slično ponižavajući karakter imala je i medalja "Za pijanstvo". Iako je sam Petar bio poznat po raskošnim gozbama, nije podržavao nekontrolisano opijanje među podanicima. Ova "nagrada" dodeljivala se uglavnom ljudima nižeg društvenog statusa, najčešće mornarima koji bi preterali sa unosom pića, i to u policijskim stanicama. Problem je bio u tome što je medalja težila oko 7 kilograma, ne računajući lanac kojim je kačena oko vrata.

Posebno se izdvaja i pravilo o ponašanju mornara u inostranstvu, koje je branilo mornarima da se napiju van Rusije kako ne bi brukali državu - ali ako bi do toga ipak došlo, kazna je zavisila od pravca u kome je pijanac bio okrenut. Ako bi pod dejstvom alkohola ležao ili stajao okrenut ka brodu, mogao je da prođe bez kazne. Ako bi bio okrenut u suprotnom smeru, sledila je stroga kazna.
Postojala je i zabrana nošenje španske odeće. Iako je Petar Veliki uvodio zapadne običaje, nije podnosio preteranu raskoš i ekstravaganciju. Dvorjani koji bi se pojavili u stilu španskih velikana mogli su biti kažnjeni čak i bičevanjem, sve dok njihova "pretenciozna" odeća ne bi bila poptuno pocepana.
Ipak, iako neke odluke zvuče apsurdno, neke su imale su praktičnu svrhu. Tako je 1715. godine doneta zabrana korišćenja gvozdenih eksera pri popravci obuće. Razlog nije bio hir, već stanje u tadašnjem Sankt Peterburgu - ulice su bile drvene, a teren močvaran i stalno vlažan. Cipele sa metalnim klinovima lako su oštećivale pločnik, a njegova stalna popravka bila bi preskupa za državnu blagajnu.
Još jedan primer je bilo pravilo o obaveznom prišivanju dugmadi na rukave vojničkih uniformi. Ovaj propis imao je vrlo konkretan cilj - da odvikne vojnike od navike da brišu usta rukavima posle jela. Uniforme su bile skupe, pa je bilo neophodno produžiti njihov vek trajanja.



