Magazin
Filimonovska igračka: Od glinene pištaljke do simbola Rusije
Grnčarija je u Rusiji bila veoma razvijena u stara vremena, a jedan od najvećih epicentara zanata bilo je selo Filimonovo u Tuljskoj oblasti. Upravo odatle potiču i Filimonovske igračke - male, a veoma koloritne igračke koje i danas predstavljaju simbol Rusije i krase mnoge domove te zemlje.
Prema predanju, selo Filimonovo je svoj naziv dobilo po grnčaru Filimonu, koji je prvi otkrio da u toj regiji postoje nalazišta mekane gline od koje se mogu praviti razni predmeti. Od tog trenutka, ovo selo u Tuljskoj oblasti je postalo epicentar tog zanata. Grnčarstvo je cvetalo nekoliko narednih vekova, a svaki muškarac Filimonova bio specijalizovan za izradu određene vrste predmeta od gline: činije, cigle, ukrasi.
Kako je Filimonovska igračka postala simbol Rusije i zbog čega se, poput svih ostalih zanata, izrada ovih remek-dela suočila sa opasnošću od nestajanja?
Filimonovska igračka - od neupotrebljivih ostataka do pravih remek-dela
Ako su za grnčarski zanat u selu Filimonovo bili zaduženi muškarici, za izradu ovih popularnih igračaka su to bile žene. One su sakupljale ostatke gline koja nije mogla da se iskoristi za krupne predmete, a zatim ih svojim veštim rukama pretvarale u figuricu kreativnog oblika.
Malo pomalo, žene su krenule da svoja mala remek-dela izlažu na vašarima i izložbama širom zemlje, a interesovanje posetilaca koji bi videli Filimonovsku igračku je raslo iz dana u dan. Svako je hteo da u svom domu ima jednu takvu igračku koja unosi radost i lepo raspoloženje!
Kavaljer, dama, medved: Kakve su bile Filimonovske igračke
Sve filimonovske igračke su bile pištaljke, a majstorice tog zanata su u svojim remek-delima najčešće prikazivale likove iz života. Ono što ovu igračku izdvaja od ostalih je njena krajnje jednostavna, a prepoznatljiva forma: glava konusnog oblika, uzak struk i minimalan broj detalja. Muške figurice su se nazivale kavaljerima, a ženske - damama. Često su se kao uzor koristile i životinje, od kojih su medvedi, jeleni i domaće životinje bili najzastupljeniji.
Igračka-pištaljka se najčešće pravila iz jednog dela i samo su pojedine majstorice svog zanata mogle da naprave kompoziciju od dve, pa čak i tri pištaljke. Svaka od njih je ručno lepljena, bojena i pečena u peći kako bi izgledala baš onako kako je s početka zamišljeno. Ono što je se razlikovalo kod svaku igračku, osim minimalnih razlika u detaljima, jeste dezen, odnosno način na koji je ona kasnije oslikavana.
Zanat se učio od malih nogu
Kako se tradicionalno izrada Filimonovskih izrada poveravala ženama, tako je i obučavanje novi generacija bila njihova obaveza. Devojčice bi u svet zanata ulazile već sa navršenih 7 godina, i zajedno sa svojim mamama, bakama i starijim sestrama učile tajne izrade igračaka.
Sredinom 19. veka Filimonovske igračke su postale toliko popularne, da nije bilo porodice u Rusiji koja nije imala makar jednu u svojoj kolekciji. Nažalost, kao i većina zanata, i ovaj se u doba revolucije susreo sa egzistencijalnog krizom. Malo-pomalo, zanat je nestajao i tek je poneka žena održavala tradiciju.
Šezdesetih godina, istoričari i poznavaoci umetnosti su Filimonovskim igračkama dali drugu šansu i krenuli u potragu ženama koje su zanat očuvale. Kada su "pokupili" zanat, umetnici su, kako bi tradiciju sačuvali zaborava, organizovali radionice širom Rusije, a već 80-ih godina je izrada igračaka doživela svoju renesansu i zajedno sa nevaljaškom i babuškom postala simbol te zemlje
