Mračni savez, nesnimljena sezona "Narkosa”

SAD su osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka prodajom kokaina finansirale oružanu pobunu "kontraša" u Nikaragvi
Mračni savez, nesnimljena sezona "Narkosa”© Нетфликс

"Netfliks" gledaocima "Narkosa", naročito kolumbijskog dela ovog inače sjajno snimljenog serijala čija aktuelnost i gledanost ne jenjavaju do danas, duguje niz objašnjenja šireg konteksta teme, a time i same radnje, čiji je smisao u scenariju ostao zamagljen iza nečega što bismo, u ovom slučaju, kolokvijalno mogli nazvati Penjinim ili Štehnerovim zidom.

Koliko god agent DEA Havijer Penja ulagao truda i ličnog rizika u borbu protiv kolumbijskih kartela iz Medelina i potom Kalija, kršeći često pravila i procedure, ali nikada zakon, kako je sam jednom izjavio, u seriji bi dolazio do zagonetnog Bila Štehnera, odnosno CIA i stvarnih operacija SAD u Latinskoj Americi koje bi zajazile njegov trud.

Stvarna uloga SAD u Kolumbiji i Latinskoj Americi, naprosto, nije uočljiva samo iz prikaza spektakularnih policijskih racija, medijskih naslova ili krvlju natopljenih ulica kolumbijskih i meksičkih gradova.

Odgovor je dao Gari Veb

Svaki put kada bi neki narko kartel bio uzdrman i potom srušen, u ovom slučaju narko karteli Pabla Eskobara iz Medelina i braće Rodrigez iz Kalija, SAD bi stvorile novi vladajući kartel.

Odgovor na pitanje zbog čega su SAD uzdizale svoje narko kartele osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka, što verovatno čine i danas, dao je američki novinar Gari Veb (1955–2004) u seriji tekstova objavljenih u "Merkjuri njuzu" i u knjizi "Mračni savez" (The Dark Alliance).

Veb je pronađen mrtav, sa dva metka ispaljena u glavu, nakon što je bio primoran da napusti svoju redakciju, i nakon što tokom narednih nekoliko godina nigde u SAD nije mogao da pronađe zaposlenje kao novinar.

Istinitost Vebovih objava naknadno je dodatno potvrđena, a njegova više nego sumnjiva smrt službeno se vodi kao samoubistvo. S dva metka u glavu.

Značaj Vebovog novinarskog istraživanja počiva u činjenici, koju je on otkrio i objavio, da su SAD, posredstvom CIA, koristile nezakoniti uvoz kokaina iz Kolumbije kako bi u tajnosti finansirale paravojne pobunjeničke jedinice "kontraša" u njihovom gerilskom i terorističkom ratu protiv zakonite vlade u Nikaragvi ("sandinisti") tokom osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog veka.

Kokain u brojkama

Nusproizvod ove operacije CIA je poplava "kreka" u Los Anđelesu, naročito u crnačkim kvartovima, što je Vebovom novinarskom pregnuću dalo i snažnu socijalnu komponentu.

Evo kako je izgledala unutrašnja struktura tog državnog "biznisa".

Prema navodima "Volstrit džornala", proizvodnja kilograma kokaina u vreme ere Pabla Eskobara, dakle osamdesetih godina prošlog veka, koštala je do 1.000 dolara. Troškovi po kilogramu kokaina rasli su do 4.000 dolara nakon transporta do Majamija. U SAD, Eskobarov kartel sredinom osamdesetih godina prošlog veka kilogram kokaina prodavao je po ceni koja je dostizala 70.000 dolara.

Za kilogram kokaina prodatog u SAD, inače, Eskobar je kod kuće mogao da ubije između 23 i 700 policajaca, budući da je ubistvo policajca, u proseku, plaćao između 100 i 3.000 dolara, često dečacima koji nisu imali više od desetak godina.

Na svom vrhuncu, Eskobarov kartel iz Medelina slao je dnevno pet do sedam aviona sa kokainom u SAD. Svaki avion prevozio je oko 500 kilograma kokaina. Poređenja radi, ukupan izvoz kolumbijskog kokaina u SAD sredinom sedamdesetih godina iznosio je oko četiri tone godišnje.

Ovi letovi nikako nisu mogli da ostanu nevidljivi za američke vlasti. Amerikanci su se, međutim, pravili da ih ne vide, što je, izvesno, slučaj i danas.

Mirandino svedočenje

Kao što ne bi bilo plodotvorno prepričavati sadržaj serijala "Narkos", koji je tek odškrinuo vrata kokainskog "biznisa" i uloge SAD u njemu, tako ne bi vredelo ni prepričati sadržaj knjige "Mračni savez" koja je, uostalom, lako dostupna i na internetu.

Ovde vredi pomenuti samo dva detalja iz knjige.

Prvi je svedočenje Enrika Mirande Haima, bivšeg sandinističkog obaveštajca (pominje se i da je bio dvostruki agent CIA i doušnik DEA) koji je svedočio da su kokain namenjen "kontrašima" iz Kolumbije dopremali piloti Eskobarovog kartela.

Gari Veb u svojoj knjizi prenosi detaljno Mirandino svedočenje. Sa Mirandom je razgovarao u zatvoru, gde ga je posetio i intervjuisao.

Miranda je svedočio da je kokain, u pakovanjima od po 25 kilograma, istovaran na nekoliko pista, uključujući onu napravljenu na farmi operativca CIA Džona Hala na severu Kostarike, odakle je transportovan u SAD.

Uz to, Miranda je svedočio da je 1991. sreo pilota CIA Markusa Aguada na jednoj večeri, gde je društvu govorio o letenju za kolumbijske kartele i svojoj nameri da, za kartel Kali, bombarduje luksuzni zatvor u kome je, nakratko, bio dobrovoljno "zatvoren" Pablo Eskobar, nakon čega je usledio pad njegovog kartela.

Džordž Buš stariji sa vođom Eskobarovog kartela

Drugi "štrčeći" detalj Vebovog istraživanja je uloga potonjeg predsednika SAD Džordža Buša starijeg, naročito kao bivšeg šefa CIA, koji je, kako se u knjizi doslovno navodi, imao dogovor sa Eskobarovim kartelom o snabdevanju "kontraša" oružjem u zamenu za slobodan prolaz za isporuke kokaina u SAD.

U svedočenju Alena Raula Ruda, koga su saslušali pripadnici američkog Ministarstva pravde, navodi se da mu je Eskobar rekao da je Džordž Buš izigrao dogovor sa njegovim kartelom.

Rud je svedočio da su pripadnici Eskobarovog kartela dobijali isporuke naoružanja iz SAD. To naoružanje, pripadnici Eskobarovog kartela su uzimali iz prispelih aviona, a u zamenu za naoružanje u američke vojne baze slali kokain. Potom su preuzeto naoružanje isporučivali nikaragvanskim "kontrašima".

Rud je čak naveo da je Eskobar posedovao fotografije kojima je mogao da potkrepi svoje tvrdnje. To nisu bile samo slike aviona punih naoružanja i kokaina, već i snimak samog Buša sa Horheom Očoom, jednim od vođa Eskobarovog kartela. Prema Rudovom svedočenju, Buš se sa Očoom slikao ispred kofera punih novca.

Epilog i klan De Golfo

Prema procenama američke Kancelarije za nacionalnu politiku kontrole narkotika, koju je sredinom jula 2022. godine preneo AP, Kolumbija je 2021. proizvela oko 972 tone kokaina koji je uglavnom izvezen u SAD. Ovaj kokain proizveden je na oko 234.000 hektara zasađena kokom, što je takođe površina koja teško može da ostane neprimećena.

Ukoliko ste mislili da se priča, ispričana na "Netfliksu", završava sa klanovima Medelin i Klio, kao i sa njihovim "kolegama" iz Meksika, prevarili ste se.

Krajem januara ove godine, naime, u Njujorku je proglašen krivim Dairo Antonio Usaga David zvani Otoniel, kao vođa kolumbijskog kartela zvanog De Golfo. Otoniel je pred američkim vlastima priznao da je predvodio pomenuti narko klan. Osim prodaje droge, bio je, naravno, optužen i za ubistva policajaca, regrutovanje maloletnika, čak i za seksualno nasilje.

Kada mu bude izrečena kazna, ona će se kretati između 20 godina i doživotnog zatvora.

Pitanje je samo koji je sledeći kolumbijski kartel na redu.

Sledeće: Prodaja opijuma kao instrument politike Velike Britanije na Dalekom istoku

image
VV inauguration
banner