
Kako pronaći mir u sebi? Odgovori koji menjaju pogrešna razmišljanja| Dan uveče

Nikada nismo imali više, a nikada nismo bili umorniji. Telefoni su brži, mogućnosti veće i imamo više slobode nego bilo koja generacija pre nas, a ipak sve više ljudi govori o nemiru, usamljenosti i praznini. Uspešni priznaju da su nesrećni. Slobodu često merimo time koliko smo pravila uspeli da prekršimo.
Zato se nameće pitanje: da li smo unutrašnji mir izgubili odjednom, ili smo ga godinama, korak po korak, sami predavali?

Savremena kultura nudi brze recepte. Misli pozitivno i dobro će samo doći. Izbegavaj svaku neprijatnost. Za svoje mane okrivi genetiku, za svoje nezadovoljstvo okrivi svet. Ali recepti koji ne traže promenu srca retko menjaju život.
Ono što se ne vidi najčešće određuje sve. Tuga koju krijemo i bes koji ne umemo da ukrotimo. Samopouzdanje koje lako pređe u gordost. Zdravlje koje ne cenimo dok ga ne izgubimo. Sloboda koja lako postaje ropstvo. A iza svega toga stoji jedno pitanje, možda najvažnije u vremenu u kome živimo: šta je čovek danas bez Hrista?
U emisiji "Dan uveče" o ovom pitanju su govorili sveštenik Slobodan Čavka, pisac Nenad Gugl, autor knjige "Umro sam u petak", i protojerej-stavrofor Miloš Vesin.
Sveštenik Slobodan Čavka kaže da treba da razumemo da postoje dve realnosti.
"Jedna realnost je ona duhovna realnost, koju mi, nažalost, često zanemarimo i zapostavimo, a druga realnost je ona koju vidimo - ovozemaljski svet, koji vidi naše telesno oko", ističe Čavka.
On napominje da svako od nas ima neki posao kojim se bavi, živi mirno, plaća račune i misli kako je sve u redu.
"Ali onda se desi da uveče, kada ugasimo sve aparate koje koristimo u toku dana, osetimo neki nemir ili shvatimo da nemamo dovoljno duhovnog mira", ističe sveštenik.
Navodi da je u suštini problem u tome što nedovoljno sadržaja unosimo u našu dušu.
"Prosto, duša čovekova je sazdana od Boga, tako da u nju mora biti usađen neki sadržaj. Mi, ako ne usadimo dobar sadržaj, nužno će se usaditi loš. I treba da pogledamo koliko svako od nas dnevno služi svome telu, a koliko svojoj duši", napominje sveštenik.
Sveštenik naglašava da je zapravo pitanje koliko čovek u takvim okolnostima može da pronađe mir.
Čavka ističe da, iako se danas često govori da nije moguće pronaći mir u savremenom društvu, on smatra da to nije nemoguće, već da je retko.
"Da bismo pronašli istinski mir, mislim da je najvažnije od svega da se približimo onome koji mir daje, a to je Hristos, Bog naš."
On je podsetio na Jovanovo jevanđelje, u kome se kaže: "Hristos mir svoj dajem vam, ali ne dajem ga onako kako ga daje svet", objašnjavajući da to nije lažni mir, već onaj istinski.
Prema njegovim rečima, u današnje vreme je bitno da što više vremena provedemo u tišini, zato što je savremeni svet takav da je stalno prisutna neka buka i neki pokret, pa čovek nema vremena za mir u svojoj duši.
Naglasio je i da je kod ljudi postala neka vrsta navike da funkcionišu u stalnoj buci.
"Fali nam tišina u kojoj ćemo da se osamimo, naravno, najbolje kroz molitvu, i ako osetimo taj unutrašnji prostor svoje duše, neće nam smetati ni buka. Upravo kao što je i starac Pajsije jednom rekao: 'Čovek koji je uznemiren i da ode u pustinju, poneće svoje uznemireno ja'", naglašava sveštenik i zaključuje da će čovek, kada ostvari svoj unutrašnji, duhovni mir, taj mir nositi svuda sa sobom.
Pisac Nenad Gugl objašnjava da su ljudi danas nesrećni jer nemaju ono što im je zaista potrebno, a to su unutrašnji mir i susret sa Gospodom Bogom, koji donosi istinsku sreću.
On podseća na jednu priču Gorana Petrovića o ljudima koji ulaze u galeriju, ali u njoj nema slika. U jednom trenutku, svetla se gase i prozori postaju slike jer se kroz njih vidi spoljašnji svet. Poruka priče je, kako objašnjava Gugl, da su morali da ugase svetla kako bi nešto postalo vidljivo.
"Mi često moramo da ugasimo spoljašnja svetla belosvetskog vašara u kome se mi intenzivno nalazimo i da ugasimo tu buku da bismo mogli da vidimo i čujemo to što je u nama, potrebe naše duše, jer čovek je zapravo jedan mozaik, sastavljen i od tela i od duha, i od emocija i od uma, ali te unutrašnje stvari od kojih zavise i naš mir i naša sreća su od Gospoda Boga", ističe Gugl.
On dodaje da mi ne možemo da se susretnemo sa Bogom u buci Netfliksa ili dnevnog saobraćaja.
"Potrebno je upravo ovo što piše u Novom zavetu: 'Uđi u klet svoju'", kaže Gugl i pojašnjava da je "klet" zapravo soba.
"Zapravo, to znači: uđi u svoju unutrašnju sobu, u svoj um, u svoje srce i dušu na neki način i pokušaj tu da se sretneš sa Gospodom Bogom."
Sve ono što je spolja, ističe on, sve što mislimo da će da nas zadovolji nema dovoljno težine, ni moći, ni snage da ispuni naše biće.
"Zato čovek može imati sve i biti depresivan", naglašava on.
Protojerej-stavrofor Miloš Vesin, koji se javio iz Libertivila, istakao je da strah i gordost predstavljaju važne teme za razumevanje čovekovog života u savremenom svetu, budući da je, kako kaže, strah jedan od plodova gordosti.
On je naveo da se učenje svetih otaca Crkve od istokao strahu razlikuje od savremenih psiholoških tumačenja, podsećajući da psiholog Salman Ahtar razlikuje tri vrste straha - anksioznost, fobije i strah uopšte.
S druge strane, sveti Jovan Damaskin, kao i drugi istočni sveti oci i pustinjaci, još su mnogo ranije govorili o dubokim uzrocima ljudskih strahova i unutrašnjih stanja, koja su u 20. veku, kroz učenja Frojda, Junga, Adlera i drugih, dobila drugačije nazive.
"Nasuprot strahu nije ni u kom slučaju hrabrost, nasuprot strahu je - ljubav. Ljubav i strah se nalaze na dva različita pola, a čovek, ako je ispunjen ljubavlju, kako je to rekao čuveni Antoni de Melo, ako je biće ljubavi, on mora da bude ukorenjen u Bogu, jer Bog je ljubav. To je najkraća, najsažetija, najtačnija i istovremeno najlepša definicija Boga", ističe Vesin.
On objašnjava da ljubav nije nešto što čovek ima ili nema.
"Mi jesmo ili nismo u ljubavi. Hristos je nedvosmisleno rekao: "Ako me ljubite, držaćete zapovesti moje" i "ako ostajete u ljubavi mojoj, držaćete zapovesti moje"."
"Prema tome, to je direktno protiv našeg najvećeg neprijatelja, a to je zapravo gordost, kao koren svih zala. Jedno od najvećih zala savremenog čoveka iz gordosti jeste strah", naglašava Vesin.
On je naveo da sveti Jovan Damaskin razlikuje šest različitih vrsta strahova i naglasio da strah stoji nasuprot ljubavi.
"Čovek koji jeste biće ljubavi, koji je svestan svoje bogolikosti, ni u kom slučaju ne može da bude istovremeno i biće straha", zaključio je Vesin.




