Svet

Sateliti kao oružje | Dan uveče

Govoreći na televiziji RT Balkan, Andrej Mlakar je izneo hronologiju događaja koji pokazuju da korišćenje satelita u vojne svrhe datira još iz šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, dok je Tiosav Purić naglasio da su najveće kompanije iz Silicijumske doline nastale kako bi bile korišćene u Vašingtonu i drugim centrima moći
Sateliti kao oružje | Dan uveče

Sukobi savremenog sveta više se ne vode samo na zemlji, moru i u vazduhu – sve značajnije bitke odvijaju se u svemiru, među satelitima, algoritmima i mikročipovima.

Nakon kontroverzi oko sistema "Starlink", Ukrajina pokušava da razvije sopstvenu satelitsku mrežu, dok Rusija kroz projekat "Rasvet" nastoji da ojača svoju tehnološku nezavisnost.

Istovremeno, kompanije poput "Spejs Iksa", "Palantira" i "Envidije" postaju nezaobilazni akteri globalne bezbednosti, otvarajući pitanje da li tehnološki giganti danas imaju moć koja je nekada pripadala isključivo državama.

O tome ko će kontrolisati ratove budućnosti – političari, generali ili vlasnici tehnologije – u emisiji "Dan uveče" govorili su urednik televizije RT Balkan Andrej Mlakar i novinar Tiosav Purić.

"Sateliti nisu postali nezaobilazni deo modernog ratovanja sada, nego je to priča koja datira još sa početka devedesetih godina prošlog veka", počeo je Mlakar i podsetio na "Pustinjsku oluju", kada su Amerikanci prvi put krenuli na Sadama Huseina.

Tada su prvi put korišćeni sateliti, a kako kaže Mlakar, kasnije se taj način ratovanja proširio svugde, pa i na Balkan, Irak, Avganistan, Ukrajinu...

"Savremeni rat ne može se zamisliti bez savremenog satelita. Ne samo zbog komunikacija nego i zbog praćenja", dodao je.

Urednik RT Balkan objasnio je i da je bračni par sociologa, Alvin i Hajdi Tofler, 1993. napisao knjigu "Rat i antirat", u kojoj naveden uticaj i moć koji će sateliti imati u budućnosti. U knjizi je bilo poglavlje posvećeno satelitima, ali se prvi podaci javljaju mnogo ranije.

"Našao sam tragove da su, još šezdesetih godina, tadašnji Sovjetski savez i SAD, govorile o orbitalnim bombama i satelitima ubicama. To datira od tada sa pojavom i jačanjem svemirske tehnologije", otkrio je Mlakar.

Više decenija kasnije, Ukrajina se u sukobu sa Rusijom oslanja isključivo na "Starlink", tehnologiju koju proizvodi kompanija koja je u vlasništvu najbogatijeg čoveka na svetu Ilona Maska. Purić veruje da je "Starlink" nezaobilazan u Oružanim snagama Ukrajine jer je ukrajinska vojska američki vazal.

"Mislim da 'Starlink' ne bi trebalo odvojeno posmatrati od kompletnog američkog vojno-industrijskog kompleksa, koji je u funkciji Volstrita i svih centara moći koji su relevantni u Americi", rekao je Purić.

On je dodao da je priča o korišćenju satelita u vojne svrhe suštinski počela malo posle sovjetske nuklearne probe, kao i da se cela ta tehnologija manje-više temelji na sistemu ranog upozoravanja na nuklearnu opasnost, koja se pojavila još četrdesetih godina i bila okrenuta pre svega prema Sovjetskom savezu.

Kako kaže, druga je stvar što ta tehnologija nema samo vojnu upotrebu, nego ima i širu političku upotrebu.

Ističe da su ljudi koji su razmišljali o novim tehnologijama u Silicijumskoj dolini razmišljali o tehnologijama kojem im mogu doneti tehnološku nadmoć u odnosu na SSSR, ali da su umnogome uticale i društvene okolnosti jer je Amerika u tom periodu bila društvo pred pucanjem.

"Ljudi koji su donosili odluke su gledali da li mogu da iskoriste te tehnologije da na isti način na koji upozoravaju, na primer, na nuklearnu opasnost iz Sovjetskog saveza, mogu da upozoravaju donosioce odluka u Vašingtonu i drugim centrima moći da li negde može doći do političke pobune. Na primer, na kampusima – tako smo dobili Fejsbuk. A 'Palantir' i 'Spejs Iks' smo dobili tako da se koriste u vojne svrhe", rekao je Tiosav Purić.

Mlakar se nadovezao rečima da je "privatizaciju svemira" omogućila "Ramsfeldova doktrina", u kojoj se objašnjava potreba da se komplikovane operacije poput prikupljanja i obrade informacija, dodele privatnim kompanijama.

Tako je Ukrajina od 2022. godine i početka SVO počela da koristi "Maksarove" satelitske snimke jer su omogućavali prenos u realnom vremenu, a završila na "Starlinku".

"'Starlink' je imao neku humanitarnu ulogu, ali je procenjeno da korišćenje 'Starlinka' daje mnogo preciznije informacije. Prvi put su korišćeni kada su u Ukrajinu stigle rakete ATAKAMS, odnosno HIMARS, koje su dži-pi-esom, direktno bile vođene na ciljeve. Posle toga je krenula masovna primena", zaključio je Andrej Mlakar.

Live