Hrvatska se ne odriče ustaških simpatizera: Obožavaoci Pavelića "krase" prestonicu

Jedanaest ulica u Zagrebu i dalje nose imena ustaških zločinaca i simpatizera ustaškog pokreta, dok je ulica koje nose imena istaknutih antifašista sve manje, pišu "Večernje novosti".

Do promene kursa u hrvatskoj prestonici nije došlo ni nakon što je sredinom prošle godine za gradonačelnika izabran Tomislav Tomašević iz levičarske koalicije "Možemo". Kada je reč o ulicama koje nose imena boraca brotiv fašizma, njih je poslednjih godina sve manje, a sada su ostale samo one nazvane po Vladimiru Nazoru, Augustu Cesarcu i Božidaru Adžiji.

Tako se jedina ulica u Zagrebu zove po Ivanu Oršaniću, državnom sekretaru za propagandu ustaškog režima, koji je bio član ustaškog pokreta od pre Drugog svetskog rata. Bio je i zapovednik Ustaške mladeži, a u maju 1945. godine pobegao je u Argentinu i uređivao emigrantsku ustašku štampu.

Jedna od zagrebačkih ulica nazvana je i po Stjepanu Javoru, osnivaču tajnog Ustaškog pokreta i sa Antom Pavelićem pobegao pre rata iz Hrvatske, da bi kasnije po povratku bio osuđen i umro u zatvoru u Sremskoj Mitrovici.

U vreme NDH po Javoru je nazvana ulica u samom centru grada, a ne tako davno u Zagrebu je postavljena i tabla na kojoj piše da je "u ovoj zgradi živeo istaknuti pravaš, neustrašivi borac za Nezavisnu Državu Hrvatsku i mučenik Stjepan Javor, osuđen od srpskih vlasti i strahovito mučen u zatvoru", prenose „Novosti“. Da ne bi imao ulicu samo u Zagrebu, nazvana je i jedna u Bjelovaru po Javoru.

Jedna ulica u glavnom gradu Hrvatske nosi ime i po pesniku Vladimiru Jurčiću, pesniku koji je koji je u svojim pesmama hvalio najkrvavije ustaške zločince, poput Jure Francetića.

Bio je poznati propagandista ustaške ideologije, pisao je priloge koji su dizali moral ustaškoj mladeži, a u svojim pesmama uzdizao je i Antu Pavelića. Nakon sloma NDH želeo je da pobegne iz Hrvatske, ali u tome nije uspeo i ubijen je 1945. godine.

Zagreb ima ulicu nazvanu i po sarajevskom nadbiskupu Ivanu Šariću, koji je na sva usta hvalio ustaše i Pavelića i često pisao "sa verom u Boga i uz dragog našeg poglavnika budimo uvek za Dom, spremni". Hvalio je i mnoge druge ustaše nazivajući ih "čuvarima hrvatske bezbednosti", a u Paveliću je video božanstvo, pa čak i pisao pesme o njemu.

Sve to, ali i još mnogo drugog, nije smetalo da Šarić dobije i sačuva ulicu, pošto su i levičari i desničari u Zagrebu po svojoj volji menjali nazive. Šarić, koji je Pavelića nazivao "apostolom", čovekom punim nade, vere i ljubavi i dan-danas ima ulicu.

Uzalud su se antifašisti bunili protiv naziva ovih ulica. Ni Josip Broz Tito se neće najverovatnije "vratiti" u centar grada, a sigurno ne na mesto koje je dugo nosilo naziv Titov trg, gde je zgrada Hrvatskog narodnog kazališta. Postoje predlozi o vraćanju Titovog imena, ali van centra grada.

Na čekanju su još mnogi predlozi za nazive ulica i trgova, među kojima je i onaj da se jedna zagrebačka ulica nazove po piscu Vladanu Desnici. Dugo vremena čeka se i predlog da se po stradalnoj Aleksandri Zec, dvanaestogodišnjoj devojčici srpske nacionalnosti koju je 1991. ubio hrvatski policajac, nazove jedan zagrebački trg.