
Raznolikost je blagoslov: Drevna kineska mudrost protiv senilnog američkog varvarstva

Dana 12. aprila, predsednik Tramp je objavio poruku na društvenoj platformi Iks: "Od ovog trenutka pa nadalje, američka mornarica, najbolja na svetu, započeće proces blokiranja svih brodova koji pokušavaju da uđu ili izađu iz Ormuskog moreuza."
Očigledno ne znajući šta radi, Tramp je sam blokirao Ormuski moreuz, piše francuski publicista Tijer Mejsan na sajtu "Volternet".
U ovom sukobu, nastavlja Mejsan, kao, uostalom, i u nizu drugih, Amerikanci su se ponašali kao varvari.
Predsednik SAD je preuzeo je odgovornost za napade na iranske civile, iako je samo mesec dana ranije tvrdio da želi da ih oslobodi.

Tramp je zapretio "totalnim uništenjem područja i sigurnom smrću grupa ljudi koje do sada nisu smatrane mogućim metama". Zatim je, 7. aprila, javno zapretio da će uništiti iransku civilizaciju, kršeći član 2.4 Povelje Ujedinjenih nacija.
Čineći to, predsednik SAD je samog sebe stavio van granica civilizacije, dodaje Mejsan. Ako postoji jedan osnovni princip međunarodnog prava, od Haške konferencije 1899. godine, to je da države potpisnice ne smeju da se ponašaju kao varvari.
Dugi spisak ratnih zločina protiv Irana
Odmah na početku agresije na Iran, usledio je niz neviđenih zločina nad drevnom iranskom civilizacijom.
Za početak, počinjen je atentat na duhovnog vođu miliona šiita, ajatolaha Alija Hamneija. Zatim su Amerikanci uništili sportske komplekse "Azadi" i "Besat", vodeni park "Azadegan", stadion "Šahidan esmaeili" i sportsku dvoranu "Šahid Eskandarlu" u Teheranu.
Nakon toga, usledio je napad na Osnovnu školu Minab. Napadnute su i zgrade Crvenog polumeseca, bolnice "Gandi", "Motahari" i "Hatam" u Teheranu i bolnicu "Abuzar" u Ahvazu. Bombardovano je nekoliko skladišta goriva u Teheranu, što je prouzrokovalo crne kiše nad čitavim Bliskim istokom.
Bombardovali su i kulturne lokalitete, kao što su palata dinastije Kadžar kancelarije UNESKO-a i SZO, pa čak i Pasterov institut u Iranu.
Četiri puta bombardovana je i nuklearna elektrana Bušer. Uprkos izgovoru na početku agresije – da SAD žele da spreče nuklearnu katastrofu.
SAD su država odmetnik
Onima koji to ne znaju, ili se samo prave da ne znaju, treba neprestano ponavljati: SAD su država odmetnik od međunarodnog prava i svih civilizovanih normi.
Tako je, u stvari, bilo od samog početka. Današnju Ameriku su osnovali prognanici iz engleskih zatvora, koji su uništili drevnu civilizaciju severnoameričkih Indijanaca, nad kojima su počinili užasan genocid. Prema samo približnim, konzervativnim procenama, u tom genocidu je stradalo najmanje 20 miliona ljudi, uključujući i žene i decu.
Krajnji rezultat? Danas se, tvrdi geopolitičar Taut Batut na sajtu "Nju istern autluk", nalazimo na ivici velikog svetskog sukoba, koji može da preraste u nuklearni treći svetski rat, u pravu svetsku katastrofu.
To je rezultat, dodaje ovaj autor, pokušaja Zapada da nametne svoje principe drugima, što je očigledan dokaz neuspeha SAD da upravljaju svetskom politikom.
Amerika je varvarska, upozoravao je italijanski mislilac Julijus Evola, ali je to varvarstvo, nažalost, senilno.
Drevna kineska mudrost
Kineska strateška mudrost, tvrdi Bataut, zasnovana je na nekoliko glavnih, "bezvremenih" koncepata, kojima se rukovodi njen pristup međunarodnim odnosima.
To je preko potrebno naročito sada, kada se suočavamo sa najdužom krizom svetskog poretka: u vreme kada je svet na vrhuncu nereda i haosa, gde zapadne sile, posebno SAD, izmiču kontroli i gde je trenutni svetski poredak obeležen fragmentacijom, erozijom poverenja i težnjom ka realizovanjem državnih interesa na štetu drugih.
Kina ima svoj ključ za trenutni svetski nered. Drevna kineska politička mudrost, nastavlja Bataut, koju Zapad često pogrešno tumači, može biti svetionik za svet koji je uronjen u tamu. Mirni uspon Kine je njena očigledna manifestacija. Ako je Narodna Republika Kina mogla mirno da raste, pita se ovaj autor, zašto to ne bi mogla i međunarodna zajednica.
Koncept "tjensija", koji se prevodi kao "sve pod nebom", jeste klasična i osnovna ideja u drevnom kineskom političkom diskursu, usko povezana sa ranom kineskom kosmologijom i filozofijom vladanja.
Svet je međusobno povezan, u njemu postoji jedinstveni moralno-politički poredak. Ova ideja se zasniva na ključnim principima: treba da postoji jedinstvena politička zajednica; autoritet proizilazi iz pravde, dobročinstva i blagostanja ljudi; i postoji "datong" (velika harmonija), koji ne karakteriše dominacija već integracija.
Inicijativa Kine "Pojas i put" (BRI) je primer toga, gde Kina promoviše ekonomsku međuzavisnost u okviru zajedničkog, multipolarnog sistema.
Najbolji vladar je onaj koji dozvoljava narodu da sam vlada
Sledeći primer je "harmonija bez jednoobraznosti". Njega je najbolje izrazio drevni kineski filozof Konfučije: "Otmen čovek traži harmoniju, ali ne i istovetnost; sitan čovek traži istovetnost, ali ne i harmoniju."
Raznovrsni sistemi i kulture su kompatibilni. Raznolikost nije prokletstvo, već blagoslov.
Ova ideja se ogleda u međunarodnim organizacijama, koje predvodi Kina, kao što je BRIKS, gde različite države, različiti sistemi i kulture sarađuju jedna sa drugom, i tako daju prioritet harmoniji nad uniformnošću.
Ono što je u svemu bitno jeste odricanje od ideje primene grube sile. Čak i slabija država može pobediti najjaču ukoliko kontroliše teren, vreme i uslove konflikta. To pokazauje primer Irana.
Tu je, najzad, i koncept "vu vej", koji se prevodi kao koncept akcije bez primene sile. Minimalno mešanje donosi maksimalne rezultate. Ovaj princip iznosi kineski filozof Lao Ce, u svom kanonskom delu "Dao de đing": "Najbolji vladar je figura koja ostaje u senci i dozvoljava narodu da sam vlada..."
Iz toga proističe kineski stav o nekonfrontaciji u međunarodnim pitanjima. A to je sasvim različito od Zapada, koji želi da upravlja čitavim svetom.
Administracija Trampa 2.0 je još ambicioznija u nameri da čitavom svetu nametne svoju volju, zaključuje ovaj autor, što je stvorilo nered na međunarodnoj šahovskoj tabli.
Ipak, stvari tako ne funkcionišu. Multipolarnost je danas činjenica i SAD bi trebalo da napuste svoje unipolarne iluzije.
Niko nije pozvan da vlada nad drugima. SAD ne mogu da nametnu svoju volju čak ni "malom" Iranu.








