
Još jedna nestašica i novi problemi na pomolu? Svet ostaje bez peska

Širom sveta, urbani razvoj i industrija koriste pesak brzinom od 50 milijardi tona godišnje, brojka za koju se očekuje da će rasti. Novi izveštaj UN upozorava da se pesak vadi brže nego što se može obnoviti i da to ugrožava sredstva za život, ekosisteme i samu strukturu prirodnog sveta.
"Pesak se ponekad naziva nepriznatim herojem razvoja, ali njegova suštinska uloga u održavanju prirodnih usluga od kojih zavisimo je još više zanemarena. Pesak je naša prva linija odbrane od porasta nivoa mora, olujnih udara i salinacije priobalnih vodonosnika – sve opasnosti koje pogoršavaju klimatske promene", rekao je Paskal Peduci, direktor globalne baze podataka o resursima UNEP, koja je pripremila izveštaj.
Pesdak je čvrsti materijal koji je najčešće vadi na Zemlji, a koristi se za izgradnju kuća, puteva i morskih bedema, u proizvodnji betona, izgradnji temelja i ostalim zidarskim radovima. Koristi se za proizvodnju prozora, silicijumskih čipova i solarnih panela. Ali je podjednako važno i ako se ostavi na mestu: reguliše reke, štiti priobalne vodonosnike, filtrira vodu i održava biodiverzitet.
Godine 2019, vlada Maldiva je angažovala holandsku kompaniju da popuni lagunu na ostrvu Gulhifalhu. Rekultivacija zemljišta od 192 hektara zahtevala je 24,5 miliona kubnih metara peska izvađenog iz 13,75 kvadratnih kilometara severnog atola Male. Šest meseci kasnije, procena uticaja na životnu sredinu zaključila je da će šteta po životnu sredinu biti nepovratna. Ali mastilo na ugovorima se već osušilo.
Projekat Gulhifalhu uništio je 200 hektara staništa koralnih grebena i laguna, uključujući zaštićena morska područja (ZMP), navodi se u izveštaju UNEP-a. UN su otkrile da je oko polovina kompanija za izvlačenje radilo u ZMP-ima, što čini 15 posto zapremine izvađenog peska.
Rezultat će biti gubitak važnih staništa za ribe, kornjače, ptice, rakove i druge vrste koje podržavaju ekosisteme, ribarstvo i turizam, navodi se u izveštaju koji prenosi "Gardijan". "
Melioracija zemljišta neizbežno dovodi do trajne modifikacije podloge, uništavanja flore i faune i erozije obale."
Na Filipinima je iskopavanje 155 miliona kubnih metara peska za projekat aerodroma od 1.700 hektara uništilo ribarske zajednice. Kada je dno Manilskog zaliva sastrugano, riba se nije vratila. U Južnom Sulavesiju, u Indoneziji, iskopavanje 22 miliona kubnih metara peska na glavnim ribolovnim područjima za još jedan urbani razvoj smanjilo je prihode ribarskih zajednica za 80 posto.
Prema UNEP-u, rešavanje dileme vađenja peska – da li je bolje uzeti ga ili ostaviti – zahteva reviziju procesa upravljanja. Planerima su potrebni bolji podaci, mapiranje i praćenje kako bi se identifikovala područja visoke ekološke vrednosti. Ali oni takođe moraju ponuditi veću transparentnost i vernije se pridržavati ekoloških pravila.


