Svet

Multipolarni Istok protiv unipolarnog Zapada: Južna Koreja – pozadinski arsenal NATO-a

Pitanje budućnosti Južne Koreje nije samo pitanje ove azijske zemlje. Reč je o nečemu dubljem: o budućnosti Korejskog poluostrva i o izboru između multipolarnog Istoka i unipolarnog Zapada
Multipolarni Istok protiv unipolarnog Zapada: Južna Koreja – pozadinski arsenal NATO-aGetty © Photo by Kim Jae-Hwan/SOPA Images/LightRocket

Severna Koreja – zvanično Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK) – istinski je suverena država. Ona je sve ono što Južna Koreja nije. "Džuče", zvanična ideologija severnokorejske države uči da je narod sposoban da učini sve. Na primer, čak i da isuši okean.

Mnogo laži je izrečeno o Severnoj Koreji u zapadnoj štampi. Za zapadne medije, to je zemlja večite gladi i siromaštva. To je, međutim, visokotehnološka civilizacija, koja je odlučila da se razvija u sopstvenom pravcu.

I jedina država koja je pomogla Rusiji da oslobodi Kurski region.

Knjiga koja preokreće sve ono što ste mislili da znate o Severnoj Koreji

Da parafraziramo Džeremija Kuzmarova, ako Amerikanci misle da su Severni Korejci ludi, nemaju li Severnokorejci mnogo više razloga da veruju da je istina obrnuta?

Džeremi Kuzmarov je Amerikanac i pisac prikaza knjige A. B. Ejbramsa "Nepokretni objekat" iz 2020, koja nosi naslov "Ova knjiga preokreće sve ono što ste mislili da znate o Severnoj Koreji".

Ejbramsovo delo "pokazuje da su uobičajene percepcije u SAD o Severnoj Koreji pogrešne". Severna Koreja je, prema ovom autoru, usvojila sasvim racionalne i inteligentne politike, koje su joj omogućile da prevaziđe spoljašnje neprijateljstvo bez presedana i da razvije sopstvenu vojnu moć.

Drugim rečima, na vlasti u Severnoj Koreji nisu fanatični militaristi, kakve redovno pokazuju propagandne radionice na Zapadu, još manje "fašisti", nego rukovodstvo koje je svesno da je vojna moć odvraćanja jedini stvarni garant njihovog opstanka.

"Fašisti", zapravo, sede u Beloj kući i Pentagonu, dodaje Kuzmarov.

Između jula i novembra 2017. godine, Severna Koreja je uspešno testirala tri balističke rakete interkontinentalnog dometa koja raspolaže sofisticiranu termonuklearnu bojevu glavu. Čak su i američka obaveštajne službe naknadno potvrdila da su ova tri projekta realnost, a ne "severnokorejska propagandna laž".

A to je veliki uspeh za relativno malu zemlju koja je postala meta istrajnog neprijateljstva premoćnog protivnika. Sukob između SAD i Severne Koreje ukorenjen je u prkosu ove zemlje svetskom poretku, koji predvode SAD, dodaje Kuzmarov.

Reč je, zapravo, o sukobu između multipolarnog Istoka i (još uvek) unipolarnog Zapada.

Južna Koreja – glavni pozadinski arsenal NATO-a  

Na zapadnoj strani je ostala Južna Koreja. Država, koja zapravo i nije država, već vazal, protektorat, ili kolonija SAD. Obe su nastale kao posledica Korejskog rata i podele duž 38. paralele.

Posle 1945, SAD su sledile su Japan u neprijateljstvu prema levičarskim nacionalističkim pokretima, kao i u izgradnji policijskog državnog aparata u Južnoj Koreji, koji se oslanjao na bivše japanske saradnike. I Japan se danas vraća svojim imperijalnim tradicijama.

Zapadni mediji Južnu Koreju redovno prikazuju u veoma pozitivnom svetlu. Međutim, skoro niko ne zna, piše Tomas Reper za portal "Antišpigl", koliko je Južna Koreja postala važna u militarizaciji EU. Posle SAD, Južna Koreja je postala drugi najveći dobavljač oružja evropskim državama članicama NATO-a, u čemu prevazilazi čak i Nemačku i Francusku.

Činjenica je da je Južna Koreja postala glavni dobavljač oružja za evropske zemlje je, nastavlja Reper: "Na primer, Poljska postala zavisna od južnokorejskih tenkova i artiljerije."

U ulozi Južne Koreje u militarizaciji EU možemo više saznati u članku dopisnika Igora (Aleksejeviča) Ivanova TASS-a iz Južne Koreje.

Južna Koreja je, piše Ivanov, postala glavni "pozadinski arsenal" NATO-a. Seul danas ima glavnu, možemo reći presudnu ulogu u militarizaciji Evrope.

Južna Koreja na raskrsnici

Od 2022, južnokorejske kompanije su potpisale ugovore o isporuci naoružanja sa Poljskom, Norveškom, Rumunijom, Finskom i Estonijom. Usred klime panike na istočnom krilu NATO-a, zbog "predstojećeg rata sa Rusijom", izvoz južnokorejskog oružja raste upravo rekordnim tempom.

Niži troškovi, uz poštovanje standarda NATO-a, u poređenju sa zapadnim kompanijama, omogućili su Južnoj Koreji da postane glavni arsenal NATO-a.

Ranije se pojava korejskog oružja u Evropi prvenstveno analizirala u kontekstu sukoba u Ukrajini, dodaje Ivanov: južnokorejski proizvođači su obnavljali iscrpljene evropske zalihe, nakon što su Varšava, Oslo i druge prestonice isporučili svoju vojnu opremu u Kijev.

Sada je Evropa zvanično usvojila strategiju totalne militarizacije i otvoreno se sprema za rat protiv Rusije, pri čemu se pominju različiti datumu – ponekad 2029, 2030, ili čak 2035...

Južna Koreja se danas, zaključuje ruski autor, nalazi na raskrsnici. Čak i južnokorejski analitičari, koji se zalažu za bliže vojne veze sa Evropom, shvataju da Brisel nastoji da uvuče Seul u politički sukob sa Moskvom, a možda i sa Vašingtonom.

Da li li je Seul spreman za to, pita se Ivanov.

Južnokorejska plima

Ova azijska republika danas proizvodi municiju i streljačko oružje, tenkove i samohodne haubice, ratne brodove i avione. Geografski domet njenih isporuka je ogroman i pokriva Istočnu Evropu, Bliski istok, Latinsku Ameriku, pa čak i bivši SSSR.

Južnokorejske kompanije su 2022. godine zaključile rekordni sporazum sa Poljskom o isporuci 980 tenkova K2, 648 samohodnih haubica K9 i 48 lakih lovaca FA-50. Potpisan je i ugovor za 288 višecevnih raketnih bacača "K239 čunmu". Njihova ukupna vrednost prevazilazi 12 milijardi dolara...

U februaru 2026. godine, počela je izgradnja licenciranog pogona za montažu u Petreštiju, u Rumuniji. Haubice K9 su trenutno u upotrebi u Australiji, Egiptu, Indiji, Norveškoj, Poljskoj, Rumuniji, Turskoj, Finskoj i Estoniji (šest od ovih deset zemalja su članice NATO-a).

U aprilu 2026. godine, Južna Koreja je potpisala novi ugovor sa Finskom za isporuku samohodnih haubica K9. U decembru 2025. i januaru 2026. godine, objavljeno je da će se višecevni raketni bacač "čunmu" izvoziti u Norvešku i Estoniju.

Godine 2025, Peru i Seul su potpisali sporazum o isporuci tenkova K2 i oklopnih transportera K808. Južnokorejska kompanija "Hanva aerospejs" razvija proizvodnju oklopnog vozila "redbek" u Australiju...

Problematični odnosi Seula sa Moskvom

Međutim, Seul stvara sopstvene direktne konkurente na tržištu naoružanja. Koliko dugo će Berlin i Pariz tolerisati ovu azijsku državu, koja, ipak, igra ulogu druge violine u odbrambenom sektoru, pita Ivanov.

Čak i južnokorejski zagovornici bliskih vojnih veza sa NATO-om priznaju da će cena pristupa evropskom tržištu naoružanja biti zahtev Brisela za "jasniji stav" u sukobu sa Rusijom.

Da li je Seul na to spreman?

Tesna integracija sa evropskim proizvođačima oružja, naravno, nije promakla Moskvi, zato što je EU izabrala put militarizacije za sukob sa Rusijom.

Korejski stručnjaci se slažu da će južnokorejska vlada uskoro morati da bira između visokih profita od NATO ugovora i dugoročne nade za povratak južnokorejske ekonomije Rusiji nakon ukrajinskog sukoba. Seul će morati da uzme u obzir ne samo ekonomske faktore, već i bezbednosnu situaciju na Korejskom poluostrvu.

A tu je i odnos sa SAD. U kontekstu transatlantske podele, južnokorejska industrija oružja se predstavlja kao zamena za američko oružje.

Južnokorejska industrija oružja bazira se na licenciranoj proizvodnji američkog oružja. Tenk K1 je toliko liči na "M1 abrams", da su ga američke trupe nazvale "Bebi Abrams". Južna Koreja uvozi preko 90 odsto svojih kritičnih vojnih komponenti iz SAD.

Tužni rekordi Južne Koreje

Pitanje budućnosti Južne Koreje nije samo pitanje ove azijske zemlje. Reč je o nečemu dubljem: o budućnosti Korejskog poluostrva i o izboru između multipolarnog Istoka i unipolarnog Zapada.

Većina Južnih Korejaca su danas protestanti. Ali Južna Koreja danas drži tužan rekord demografskog kolapsa u takozvanom zapadnom, razvijenom svetu.

Ovaj stari narod, Korejci, brzo je napredovao na putu industrijskog i tehnološkog progresa, sa gigantima u tehnološkoj i poluprovodničkoj industriji.

Ipak, nedavno se u ovoj zemlji među južnokorejskim ženama pojavio pokret 4B, koji se zalaže za potpuni raskid sa tradicionalnim porodičnim modelom. Termin 4B se odnosi na četiri eksplicitna odricanja: ne udavati se, nemati romantične veze, nemati seksualne odnose sa muškarcima i nemati decu.

Južna Koreja se danas ubraja u napredne, "zapadne zemlje". Izgleda kao da doživljavamo smrt čitavih naroda, usred sveopšte ravnodušnosti, primećuje italijanski publicista Roberto Pekioli na sajtu "Eretikamente".

Svuda stopa nataliteta na Zapadu naglo opada, a domaće stanovništvo izumire.

I svuda se pokazuje da je konzumeristički, individualistički i liberalno-kapitalistički sistem najmoćnije kontraceptivno sredstvo, piše italijanski autor; ljudi se prepuštaju "životnim zadovoljstvima", ali to je radost brodolomnika sa Titanika, koji se kreću ka kobnom ledenom bregu.

Južna Koreja u tome ima prednost čak i nad Italijom, u kojoj takođe naglo opada stopa nataliteta. Da li je cena koju plaća Južna Koreja vredna profita i interesa vladajućih klasa?

Za Južnu Koreju, prognoze su još više zabrinjavajuće. Ova zemlja će u bliskoj budućnosti postati zemlja penzionera, sa sve manje radne snage i sa sistemom socijalnog osiguranja na ivici kolapsa.

Uporedimo to sa Severnom Korejom – prema zapadnim medijima, "zemljom gladi i večitog siromaštva".

Zemljom koja je odbacila zapadne modele i izabrala svoj sopstveni put u budućnost.

image
Live