
Nema "patriota" bez francuske tkanine, ili proizvodne muke po Pentagonu

Planovi Pentagona da potrošene zalihe PVO raketa "patriot" nadoknadi povećanom proizvodnjom naišle su na surovu realnost nedostatka ključnih komponenti, što predstavlja gotovo nerešiv problem, piše "Volstrit džornal".
"Patriote" proizvodi "Lokid Martin", korporacija odgovorna za zloglasni F-35, dok motore na čvrsto gorivo proizvodi "L3 Haris", podizvođač zaslužan za nedavni kolaps sistema kontrole letenja. Pravilan rad tih motora zavisi od posebno obrađenog rajona, sintetičke tkanine koja se često koristi u modnoj industriji.
Rajon je izuzetno zapaljiv u svom četkanom obliku, ali su američki naučnici još 1958. godine otkrili da može da izdrži izuzetno visoke temperature ako se prethodno polako ispeče u vakuumu. Što ga čini idealnim omotačem za mlaznice raketnog motora, na primer.

Rajon koji se koristi u raketama "patriot" počinje kao vlakna u fabrici u Češkoj, u vlasništvu hemijskog konglomerata sa sedištem u Tajlandu. Upredena vlakna onda stižu do Francuske, na tkanje i karbonizaciju u postrojenjima "Arijane", zajedničkog poduhvata "Erbasa" i "Safrana" kod Bordoa.
"Arijana" onda prodaje ugljenisani rajon ("Rajkarb") kompaniji "Park Aerospejs" u Kanzasu, svom jedinom distributeru za Severnu Ameriku, gde se premazuje posebnom smolom. Tim proizvodom onda "L3Haris" pažljivo obloži mlaznice raketnih motora koje isporučuje "Lokidu".
Proizvodnja samo jedne rakete traje oko dve godine. Pentagon, koji plaća oko četiri miliona dolara po komadu, sad pritiska podizvođače da rade brže. Brajan Šor, direktor "Park Aerospejsa", kaže da to na francuske snabdevače nema efekta.
Amerikanci su nekada imali svoju fabriku rajona za mlaznice, na obalama reke Šenandoa u Virdžiniji. Zatvorena je 1989. godine zbog navodnog ispuštanja opasnih hemikalija u reku. Prazninu je popunila fabrika NARC u Tenesiju, od koje su kupovali i Pentagon i NASA. Ona je zatvorena 1998. godine, kao nerentabilna.
Po kraju Hladnog rata, administracija Bila Klintona pokrenula je zatvaranje većeg dela vojne industrije SAD u ime "mirovne dividende". Od 51 kompanije nekadašnje vojne industrije, danas ih je ostalo samo pet. Njihove mreže dobavljača takođe su nestale, jer su specijalizovani proizvođači i radionice prestali sa radom. Premeštanjem industrijske proizvodnje u inostranstvo, američki radnici sa specifičnim veštinama ostali su bez posla, a sa njima su otišle decenije znanja i iskustva.
Sada su SAD u situaciji da zavise od veoma malog broja snabdevača, što znači da problemi u jednoj fabrici – od prirodne katastrofe do štrajka ili bankrota – mogu da imaju posledice za više vrsta oružja.
Nepredviđena potrošnja raketa "patriot", prvo u Ukrajini a onda u ratu protiv Irana, stvorila je nerešiv problem. Po nekim procenama, SAD su potrošile skoro 65 odsto svojih kapaciteta.
Šor kaže da ga svi pitaju koliko je "patriota" još ostalo. Na to pitanje on nema odgovora.
Šorov "Park Aerospejs" je investirao pet miliona dolara u proširenje proizvodnih pogona "Arijane" u Francuskoj. Proizvodnja treba da počne 2028. godine, ali ni to neće biti dovoljno da zadovolji američku potražnju. Takođe je potpisan ugovor sa "Arijanom" o izgradnji fabrike u SAD, uz avans od 25 miliona dolara. Ona treba da počne sa radom oko 2030.
"Najveći problem je što niko ne želi da čeka tri i po godine", kaže Šor.
Za povećanje proizvodnje danas, bilo je potrebno da se pokrenu planovi pre tri ili pet godina, rekao je "Volstrit džornalu" jedan direktor vojne industrije koji je hteo da ostane anoniman. Drugi je uporedio proces sa "guranjem košarkaške lopte kroz baštensko crevo".




