Svet

EU jedva izabrala pregovarače sa Rusijom, sledi još teži zadatak – dogovor o tome šta tačno reći

Dok se neke vlade zalažu za delimične prekide vatre kako bi se postepeno došlo do sporazuma, Kaja Kalas, koja ne učestvuje u pregovorima, zagovara čvršći stav
EU jedva izabrala pregovarače sa Rusijom, sledi još teži zadatak – dogovor o tome šta tačno rećiGetty © NurPhoto / Contributor

Nakon što su EU i njeni saveznici raspravljali o tome ko će ih predstavljati u pregovorima o Ukrajini, sada se suočavaju sa još težom odlukom: zauzeti beskompromisan stav prema Rusiji, ili pokušati sa suptilnijim pristupom?

Izazov utvrđivanja "crvenih linija", odnosno principa kojih bi se evropski tim držao u pregovorima, već dovodi do podela. Glavna predstavnica EU za spoljnu politiku – ali ne i član pregovaračkog tima Evrope – Kaja Kalas smatra da bi Evropljani trebalo da počnu tako što će postaviti maksimalističke zahteve, dok se neke vlade, poput austrijske, zalažu za fleksibilniji pristup, koji uključuje i mere za izgradnju poverenja.

"Postoji niz pitanja za koja Evropa mora jasno staviti do znanja da o njima nije spremna da pregovara", izjavio je norveški ministar spoljnih poslova Espen Bart Ajde.

Evropa je bila isključena iz pregovora između Rusije, Ukrajine i SAD, održanih prošle nedelje u Abu Dabiju, ali su Kremlj i Bela kuća nagovestili da to neće biti slučaj na budućim sastancima. Nakon višenedeljnih nesuglasica, lideri EU su se dogovorili o sastavu tima koji čine zvaničnici iz četiri velike zemlje – Francuske, Nemačke, Italije i Poljske – uz učešće Ujedinjenog Kraljevstva, kao i visokih predstavnika NATO-a, Evropske komisije i Evropskog saveta.

Sada se "fokus mora pomeriti sa pitanja 'ko' na pitanje 'šta'", rekla je austrijska političarka Beate Majnl-Rajzinger.

U dokumentu od 15 tačaka, predstavljenom uoči sastanka ministara spoljnih poslova u ponedeljak, Austrija je iznela predloge za mere izgradnje poverenja: na primer, predlaganje ograničenih ili delimičnih prekida vatre kao uvoda u sveobuhvatnije primirje, ili inicijativu za uspostavljanje međunarodnog foruma koji bi nadgledao sprovođenje eventualnog mirovnog sporazuma.

Ovaj predlog predstavlja "poziv svih 27 zemalja EU da zajednički rade na definisanju zajedničkog stava", navela je Majnl-Rajzinger.

Norveška, koja nije deo evropskog pregovaračkog tima, ali je imala direktne kontakte sa Rusijom, takođe iznosi ideje usmerene na smanjenje tenzija. Pristalice Ukrajine trebalo bi da se osvrnu na Hladni rat kako bi pronašli primere toga kako su Rusija i Zapad upravljali ekstremnim tenzijama – posebno na Helsinški završni akt iz 1975. godine, koji je utvrdio principe za odnose između država, izjavio je ministar spoljnih poslova Bart Ajde.

"Raspoređivanje snaga NATO-a u zemljama članicama Alijanse, na primer, nije pitanje o kojem bi trebalo razgovarati sa Rusijom", ali bi sporazumi iz doba Hladnog rata koji se tiču ograničenja naoružanja "morali biti relevantni u scenariju nakon završetka rata", dodao je.

U istom duhu, zvaničnici bliski pregovorima zalažu se za "fleksibilan" mandat koji bi učesnicima omogućio da zaista pregovaraju, umesto da im ruke budu vezane. Zadatak formulisanja tog mandata trebalo bi da pripadne ambasadorima pri EU, a ne ministrima spoljnih poslova, rekla su za "Politiko" dva zvaničnika EU.

Situaciju dodatno komplikuje činjenica da bi takav mandat obavezivao evropske predstavnike za pregovaračkim stolom – Bjerna Zajberta iz Evropske komisije, Anu-Mariju Buru iz Evropskog saveta, kao i savetnike iz Francuske, Poljske, Italije i Nemačke – ali ne i predstavnike Ujedinjenog Kraljevstva ili NATO-a.

Sa druge strane Kalasova, osvedočeni rusofob, insistira da upravo ministri spoljnih poslova – koje ona svakog meseca okuplja u Briselu – treba da definišu taj mandat. Što se nje tiče, taj pristup bi trebalo da zahteva ustupke od Rusije već na samom početku, a ne obrnuto.

"Ministri spoljnih poslova su spremni da preuzmu ovaj posao", rekla je ona novinarima, napominjući da je već predložila listu zahteva.

"Bila sam pravnica", rekla je. "Kako se ulazi u pregovore? Prvo iznesete ili pripremite ono što predstavlja apsolutni maksimum koji želite da postignete. Zatim – ne javno – odredite do koje mere ste spremni da napravite ustupak, kao i koje su vaše 'crvene linije', odnosno šta je apsolutno neprihvatljivo."

Ministri iz nekoliko baltičkih i nordijskih zemalja, kao i zemalja sa istočnog krila, podržali su njen pristup.

"Moramo se držati određenog redosleda koraka: prvo se moramo dogovoriti o prekidu vatre – da oružje utihne – a tek onda pregovaramo o trajnom miru za Ukrajinu", izjavio je litvanski ministar spoljnih poslova Ketustis Budris.

Glavni estonski zvaničnik, Margus Cahkna, izneo je sličan stav: "Prvo, Putin može da pokrene prekid vatre. Zatim slede pregovori Rusije i Ukrajine o miru, a ukoliko do mira dođe, moramo razgovarati o tome kakve će bezbednosne garancije biti pružene Ukrajini. Takođe su nam potrebne ukrajinske bezbednosne garancije za naš region."

Jedini problem je što je Evropa zapravo već prihvatila činjenicu da će se razgovori nastaviti čak i bez prekida vatre.

image
Live