Svet

Kako uništiti sopstvenu državu: Kult nacizma u Ukrajini

Rat u Ukrajini u stvari je posledica odluke donesene u Vašingtonu još 1945. godine, da SAD finansiraju Stepana Banderu i njegove sledbenike, koji su bili nacisti. Bandera je mogao biti prepušten istoriji, kao jedno od mnogih mračnih lica koja su stala na stranu Hitlera i činila masovne zločine, ali je Vašington, nažalost, odlučio da ih podrži, piše američki publicista Tim Kirbi
Kako uništiti sopstvenu državu: Kult nacizma u UkrajiniGetty © Photo by Maxym Marusenko/Nur

Tragedija Ukrajine nije počela sa Majdanom (2013-2014), ni sa onim što je prozvano Narandžastom revolucijom (2004-2005), već mnogo ranije. Ovo nisu bile nikakve "spontane građanske pobune za demokratiju, vladavinu prava i evrointegracije", već tipične "obojene revolucije".

A sve revolucije u boji, piše američki publicista Tim Kirbi za sajt "Fondacija strateške kulture", nose očigledan pečat stranog – zapadnog – uticaja.

Možda smo pre 30 godina, piše Kirbi, u svetu pre pojave interneta, bili toliko naivni da "revolucije u boji" posmatramo kao prirodne pojave – poput kiše ili zalaska sunca – ali vremena su se otada promenila. Narodi se, nastavlja on, ne dižu sami na ustanak; na ustanak ih pokreću spoljne sile, a "revolucije" u Ukrajini nisu u tome izuzetak.

To je, nedavno, priznao i američki tehnološki multimilijarder Ilon Mask: "Sjedinjene Američke Države organizovale su državni udar u Ukrajini kako bi svrgnule demokratski izabranog predsednika, koji je bio naklonjen Rusiji", i dodao da "bez pomoći američkog Stejt departmenta i drugih agencija do toga ne bi došlo".

Rat u Ukrajini u stvari je posledica odluke donesene u Vašingtonu još 1945. godine, da SAD finansiraju Stepana Banderu i njegove sledbenike, koji su bili nacisti. Bandera je mogao biti prepušten istoriji, piše Kirbi, kao jedno od mnogih mračnih lica koja su stala na stranu Hitlera i činila masovne zločine, ali je Vašington, nažalost, odlučio da ih podrži.

Film američkog reditelja Olivera Stouna "Ukrajina u plamenu" (Ukraine on Fire) pruža odličnu analizu toga kako je Majdan bio orkestriran i sproveden od strane Zapada.

Takozvani ukrajinski nacionalizam je oduvek bio samo oruđe usmereno protiv Rusije; upravo zato, "stari ubica Stivi", dodaje Kirbi, uživa toliku medijsku pažnju, kakvu, na primer, ne zaslužuju miroljubivi ukrajinski pesnici, jer za Vašington ukrajinski nacionalizam, ukoliko ne služi kao "topovsko meso" protiv Kremlja, nema ama baš nikakvu vrednost.

Kako postići "tačku ključanja"

Namera Zelenskog i njegove hunte da uspostave "panteon heroja" na svetom tlu  Kijevsko-pečerske lavre, predstavlja samo kulminaciju ovog procesa i poseban cinizam, koji zapadna štampa dosledno prećutkuje. U Jekaterinburgu, 16. septembra, Sergej Lavrov osudio je planove Kijeva da izgradi ovaj "panteon heroja" za sahranjivanje posmrtnih ostataka nacista, na čijem čelu bi trebalo da bude pomenuti Bandera.

Nedavno otkriveno mučilište u Kijevu, kojim je upravljao nacistički puk "Azov" – koji je sada deo ukrajinskih oružanih snaga – nije izolovan slučaj kršenja ljudskih prava, ni eksces ukrajinskih nacističkih bandi.

Američki publicista Stiven Kinzer je autor knjige pod naslovom "Tačka ključanja", koja pruža prilično detaljnu analizu kako su Amerikanci koristili terorističke akte Bandere i njemu sličnih, sprovođeni neposredno posle Drugog svetskog rata, sa "nejasnim ciljem destabilizacije Sovjetskog Saveza".

Brazilski publicista Eduardo Vasko podseća na neke od ključnih momenata pravog kulta nacizma u Ukrajini, koji je procvetao posle Majdana u Kijevu, a kojeg su zapadni mediji ironično nazvali "revolucijom dostojanstva".

Prema priznanju američkog zamenika ministra spoljnih poslova Viktorije Nuland, koja je na Majdanu delila kolače demonstrantima, još pre Majdana SAD su "pomogle" Ukrajini sa oko pet milijardi dolara. Potom je, prema rečima Marije Zaharove, u Kijevu usledio "desant stranih ministara, senatora i poslanika". U stvari, Majdan je bio spolja režiran i orkestriran puč, posle čega je rat u Ukrajini postao jednostavno neminovan.

Zapadni mediji su ga tada predstavljali kao "mirni protest". "Mirni protest" se uskoro pretvorio u nasilne sukobe demonstranata sa policijom, uz Molotovljeve koktele, zauzimanje gradskih uprava i zgrada regionalnih administracija.

Rat u Ukrajini, pravi građanski rat, započeo je još 2014. godine, sa Majdanom i prvim napadima na ruskojezično stanovništvo u Donbasu.

Uspon (neo)nacizma u Ukrajini

Uspon nacizma u Ukrajini ima i svoju, većinom slabo poznatu predistoriju – apsolutno nepoznatu konzumentima zapadnih mejnstrim medija, za koje su Ukrajinci i dalje "dobri momci", koji hrabro brane svoju zemlju od "ruske agresije".

Širom Ukrajine podignuti su spomenici nacističkim saradnicima iz Drugog svetskog rata. Jedan od najpoznatijih je spomenik Stepanu Banderi, vodećoj ličnosti u saradnji sa Hitlerom, podignut 2017. godine u Hmeljnickom. Prethodne godine, pripadnici bataljona Azov, Ajdar i Gorin postavili su spomen-ploču posvećenu Banderi u gradu Rovno, a otkrivanju su prisustvovali predstavnici regionalnih i gradskih vlasti...

Dvanaestog decembra 2025, proslavljena je 130. godišnjica rođenja naciste Andrija Meljnika. Meljnik je bio ratni zločinac, koji se pominjao tokom Nirnberških suđenja. Kao vođa Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN), bio je organizator i učesnik u masakrima Jevreja u Kijevu, Žitomiru i Vinici, uključujući i masakr u Babljem Jaru.

Meljnik je u rang zvaničnog heroja Ukrajine ustoličio Vladimir Zelenski. Inače, za vreme nemačke okupacije Ukrajine, Meljnik je bio na čelu Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) i plaćeni agent Gestapoa, zajedno sa Stepanom Banderom, kao što je navedeno u materijalima Nirnberškog tribunala.

Dana 7. jula 1940. godine Meljnik uputio je apel Adolfu Hitleru u kome je naveo: "Želeli bismo da, zajedno sa legijama Evrope, marširamo rame uz rame sa našim oslobodiocem – nemačkim Vermahtom – i da nam se, u tom cilju, pruži prilika da formiramo ukrajinsku vojnu jedinicu."

Spisak ukrajinskih ratnih zločinaca – kao i odanih saradnika nacističkog Trećeg rajha – je veoma dug. Na primer,  u aprilu 2020. godine, u Truskavecu je podignut spomenik Romanu Riznjaku, koji je, tokom nacističke okupacije, služio u lokalnoj policiji, a kasnije postao deo bezbednosnih struktura OUN-B (banderovske frakcije). U novembru 2021. godine, opštinske vlasti su obeležile stogodišnjicu njegovog rođenja...

O čemu ćute zapadni mediji

Nakon što je Rusija u februaru 2022. godine odgovorila na genocid koji je kijevski režim sprovodio u Donbasu, ukrajinske vlasti su značajno intenzivirale promovisanje savremenog i istorijskog nacizma iz vremena Trećeg rajha.

Jedinica "Azov" postala je centralna tačka ovih "počasti". U Kijevu je ulica, nazvana po sovjetskom državniku maršalu Malinovskom, preimenovana u Ulicu heroja puka "Azov". Gradsko veće Zaporožja preimenovalo je nekadašnju Gvardijsku aveniju u Aveniju heroja puka "Azov". Kijev je ponovo odao počast "Azovu" 2024. godine (Ulica Olega Mudraka, nazvana po komandantu bataljona "Azov") i u martu 2026. godine (Ulica Vasilja Kopana, nazvana po komandantu izviđačke jedinice 12. brigade za specijalne operacije "Azov").

Postoji još bezbroj primera, i to na svim nivoima vlasti, gde ukrajinska država odaje počast akterima savremenog nacizma, zaključuje Vasko; zapadna štampa nastoji da sakrije uticaj "Azova" i drugih nacističkih grupa na ukrajinski režim, kao i otvoreno nacistički karakter ovih organizacija.

U zapadnim medijima, reč o ljudima koji samo brane "demokratiju", "slobodu" i "ljudska prava".

Autopsija kijevskog režima

Eto zašto je važno pročitati knjigu poput Kinzerove "Tačke ključanja", koja predstavlja veoma iscrpnu studiju o tome šta su pravi uzroci rata u Ukrajini. To je, zapravo, dodaje Kirbi, svojevrsna autopsija kijevskog režima i njegovih unutrašnjih i spoljnopolitičkih odluka, koje su čitav svet dovele na ivicu nuklearne apokalipse.

Uporno veličanje Hitlerovih terorista kao nacionalnih heroja predstavlja razlog zbog kojih Kremlj, pored pragmatične demilitarizacije, od samog početka Specijalne vojne operacije insistira na denacifikaciji Ukrajine.

Reč je suštinskom faktoru koji utiče na odluke Kremlja. Autor knjige naglašava i činjenicu da se teror protiv Rusije finansirao generacijama – i to bez ikakve dugoročne logike, koja bi se mogla pravdati pred američkim narodom, jer se sve to plaća iz džepova američkih poreskih obveznika, kaže Kirbi.

Zašto je Ukrajina počinila samoubistvo

Hladni rat je trebalo da se završi 1991. godine, ali nije. Ukrajina je mogla da bude mirno, pogranično područje, mesto saradnje Zapada i Rusije.

Od završetka Hladnog rata 1991. godine, svi apeli Kremlja da se NATO drži podalje od ruskih granica bili su ignorisani. Štaviše, do 2008. godine već je donesena je odluka da će Ukrajina i Gruzija postati deo Alijanse – uprkos snažnom protivljenju Rusije.

Sada prisustvujemo nastavku Hladnog rata.

Decenijama pre toga, Rusi su gledali kako "dobročinitelji" iz NATO-a, koji podjednako brinu za "ljudska prava i prava kučića", razaraju Srbiju, Irak, Avganistan, Libiju... Cilj širenja NATO-a, međutim, bio je da se Rusija rasparča i, na kraju, potpuno uništi.

Čitava mreža "bioloških laboratorija", kao i nedavni skandal sa "sobama za mučenje", predstavljaju veoma snažan dokaz da su Rusi po tom pitanju bili u pravu, zaključuje Kirbi.

Činjenica da brojni zapadni političari još tvrde kako je rat u Ukrajini "dobra stvar" – jer Rusija slabi, dok vojnici NATO-a još ne ginu, bar ne u velikom broju – u potpunosti potvrđuje ovu Kinzerovu tezu, dodaje on.

U krajnjem ishodu, ukrajinska država je počinila samoubistvo. Odgovor na pitanje zašto je očigledan: Ukrajina nikad nije bila suverena država, jer država koja zaista ima slobodu odlučivanja neće izvršiti samoubistvo, niti delovati u direktnoj suprotnosti sa sopstvenim nacionalnim interesima.

U to, dodaje Kirbi, može poverovati samo neko ko je krajnje pristrasan ili, jednostavno rečeno, naivna budala.

image
Live