Svet
Duh mržnje pušten iz boce: Dan kada je svetlost dana ugledao zloglasni "Majn kampf"
Jedini mogući saveznici Nemaca u predstojećem ratu su Engleska i Italija, napisao je autor ovog dela, dodajući da nikakva saradnja sa Rusijom neće biti tolerisana
Knjigu "Majn kampf", u prevodu "Moja borba", Adolf Hitler je napisao u zatvoru Landsberg, gde je ležao zbog veleizdaje posle neuspeha minhenskog "Pivničkog puča" iz 1923.
Zapravo, ovu zloglasnu knjigu, koja će postati "Biblija nacizma", Hitler je u zatvoru diktirao budućim nacističkim funkcinerima Rudolfu Hesu i Emilu Morisu. Inače, Moris je bio Jevrejin, zbog čega je Himler pokušao da ga izbaci iz SS-a. Ali Hitler ga je proglasio za "počasnog Arijevca" i Moris mu je ostao odan do kraja.
"Majn kampf" je svetlost dana ugledao 8. decembra 1925. godine. Kako je u to vreme zabeležio upravnik zatvora, Hitler očekivao da će ga ova knjiga "spasiti bankrotstva". Knjiga je nešto kasnije zaista postala "bestseler" svog vremena. Samo do kraja Drugog svetskog rata, prodata je u preko 12 miliona primeraka.
Knjiga se često štampa i danas, premda je zabranjena u Nemačkoj. "Majn kampf" se objavljuje i najviše čita u Evropi i u SAD. Čita se, na primer, i u Indiji i Turskoj, gde ju je krajem 2004. istovremeno objavilo čak 15 izdavača.
"Majn kampf" se danas objavljuje na gotovo svim kontinentima, iz najrazličitijih razloga, a ne samo zbog simpatija prema nacizmu.
Kako istrebiti Slovene
Hitler je rođen u Austriji, u Habzburškoj monarhiji, gde je proglašen nesposobnim za vojsku. Na početku rata odlazi u Minhen i već 2. avgusta 1914. pristupa Rajhsveru. Kraj rata dočekao je u bolnici, sa činom kaplara. Bio je, prema svedočenjima bliskih, "šokiran kapitulacijom carske Nemačke."
Tada, 1918. godine, on tvrdi da "Nemačka nije poražena u ratu", već da su je "izdali ratni profiteri, Jevreji, socijalisti, štrajkači i razni nenemački unutrašnji neprijatelji."
Pišući "Majn kampf", u kome se prepiliću autobiografska i "ideološka" poglavlja, autor se inspirisao idejama tada popularnog socijal-darvinizma, koji istoriju sagledava kao "borbu za očuvanje rase."
Borbena sposobnost naroda zavisi od rasne čistoće, tvrdio je Hitler, zbog čega se rasa mora "očistiti od spoljnih elemenata." Pacifizam je, za budućeg "firera", predstavljao smrtni greh.
Hitlerov duboki antisemitizam i antislavizam imaju svoj koren u nemačkom porazu iz 1918. Kako je on smatrao, Nemci moraju da stvore sopstveni "lebensraum" - životni prostor za buduće generacije, a to je Nemačka mogla da pronaće samo na slovenskom istoku, posebno u Rusiji.
Jedini saveznici Nemaca u predstojećoj borbi su Engleska i Italija, pisao je. Nikakva saradnja sa Rusijom neće biti tolerisana. Vođenje rata zajedno sa Rusijom protiv Zapada, tvrdi autor "Majn kampfa", predstavljalo bi zločin.
Kako je Hiler nameravao da reši "slovensko pitanje", opisano je u knjizi "Poverljivi razgovori (1932-34)" Hermana Raušninga, jednog od njegovih najpoverljivijih ljudi. "Opasnost od Slovena", tvrdio je Hitler, "neće postati manja ako okupiramo područja na kojima žive Sloveni."
Pitanje "naglog priliva slovenske krvi" Hitler je nameravao da reši istrebljenjem Slovena, o čemu je otvoreno govorio: "Moramo razviti posebnu tehniku istrebljenja, a pod tim mislim na uništenje čitavih naroda."
Nema sumnje da je Hitler ovde imao, pre svega, na umu predstojeći obračun sa Rusijom: "U tom planskom uništavanju naroda, najvažniji zadatak nemačke politike jeste da svim sredstvima spreči dalji rast slovenskih naroda."
Demonska, manijakalna, podljudska mržnja
O Jevrejima, koji su za Hitlera bili paraziti, prljavi i prepredeni lažovi, kukavice, beskrupulozni i krvoločni, na kraju drugog poglavlja "Majn kampfa", naslovljenog kao "Bečke godine učenja i mučenja", Hitler kaže: "Počeo sam polako da ih mrzim. Od slabašnog građanina sveta postao sam fanatični antisemita. Verujem da postupam u smislu svemogućeg Tvorca time što se branim od Jevreja.“
U poglavlju "Poziv na hitnu akciju", on pominje i korišćenje gasa protiv Jevreja, a ova Hitlerova ideja će se ubrzo pretvoriti u užasavajuću stvarnost: "Da je početkom (Prvog svetskog) rata 12.000 ili 15.000 Jevreja pobijeno u gasnim komorama, onda milioni žrtava, koje je podnela Nemačka, ne bi bili uzaludni već blagosloveni."
Jednom rečju, za Hitlera su Jevreji bili univerzalni krivci, arhetip neprijatelja, koji ne preza ni od čega, posvećeni isključivo jednom cilju: svetskoj dominaciji. Prema Hitleru, oni su odgovorni i za boljševičku revoluciju, kao što su stvorili i američki kapitalistički sistem.
"Jevreji su", pisao je, "nosioci bacila najgore vrste koji truje duše."
Ako je Hitler "učitelj", on može da uči samo demonskoj, podljudskoj, manijakalnoj mržnji, o čemu dobro svedoči njegovo delo "Majn kampf", kao i milioni žrtava Drugog svetskog rata.
