
Ormuska AI odiseja ili kako je čaršija nadmudrila katedralu

Kada je početkom marta Iran objavio da zatvara Ormuski moreuz za pomorski saobraćaj, eksperti širom sveta očekivali su šok na tržištima nafte i gasa, gori nego početkom 1970-ih. On je izbegnut zahvaljujući decentralizovanoj mreži brodara i brokera, koji su zaobišli centralne institucije uz pomoć veštačke inteligencije, piše kapetan Džon. A Konrad V.
Dugogodišnji pomorac i urednik portala "gKapetan", koji se čita i u Beloj kući, Konrad je još u martu spomenuo mogućnost da se Americi ne žuri da otvori Ormuz. Od posledica iranske blokade stradale su uglavnom druge zemlje, dok su SAD postale izvoznik energenata.

U najnovijem autorskom tekstu, Konrad pokušava da objasni zašto nafta nikada nije skočila na 200 dolara po barelu, ali i zašto uštede od upotrebe AI nisu stigle do potrošača na kasi.
Brodarstvo je tvrdoglav posao, veli Konrad. Kao jedan od najstarijih zanata, nije sklono da usvaja nove tehnologije bez preke potrebe. Zatvaranjem Ormuza, međutim, celoj industriji je "stavljen pištolj na čelo".
Katedrala i čaršija
Američki pisac Erik Rejmond opisao je svojevremeno podelu u svetu programera na "katedralu" i "čaršiju": s jedne strane, bogato sveštenstvo koje vremenom izgradi ogromno zdanje, a sa druge trgovce sa buvlje pijace koji se cenjkaju međusobno i nekako uspeju da izgrade još veće.
"Katedrala ima jednu glavu, pa vidi problem na jedan način. Čaršija vidi zatvoreni tesnac na hiljadu načina istovremeno", piše Konrad.
Velike pomorske korporacije poput danskog "Maerska" su deo Katedrale. Na vest o zatvaranju Ormuza, Kopenhagen je uradio obračun, izdao naređenje i cela "Maerskova" flota se okrenula i trošak prosledila nizvodno do potrošača. Jedna glava, jedno rešenje.
"Tankeri i brodovi za žito i đubrivo, oni su vam deo čaršije, buvljaka. Nekoliko hiljada vlasnika tankera, uglavnom Grka sa po tri broda i malom porodičnom kancelarijom u Pireju za koju nikad niste čuli. Oni se ne dogovaraju. U principu ne veruju jedni drugima. Kada je tesnac zatvoren, nisu zakazali sastanak. Svako od njih je, samostalno, počeo da traži način da nastavi da zarađuje iako je Persijski zaliv pod ključem", veli Konrad.
Čaršija je uvek nalazila načine da zaobiđe blokade, od Sueca 1956. do tankerskih ratova u Zalivu 1980-ih, ali je problem uvek bio manjak informacija. Nekada su imali telefone i telekse, piše Konrad, a danas satelite i AI. Što znači da su malom grčkom brodovlasniku sada na raspolaganju alati kojima su pristup nekada imali samo bogati i moćni. Zato je Čaršija mogla da odgovori na krizu brže nego ikada u istoriji.
"AI nije zamenila brokere ili vlasnike ili kapetane. I nije nikome dala gotove odgovore. Uradila je nešto važnije: pomogla je ljudima da postavljaju bolja pitanja", piše Konrad.
Umesto da poveže ljude i od Čaršije napravi Katedralu, AI je hiljadama nezavisnih aktera na svetskom buvljaku omogućila da budu brži, bolji i precizniji. Jedini razlog što je sve išlo sporije nego što su eksperti očekivali, veli američki kapetan, je prećutni kod časti Čaršije koji je zahtevao da se sve postigne bez pogibije posada.
Svet je opstao zahvaljujući Čaršiji, grčkim brodovlasnicima i "operaterima u senci kojima ne bih verovao da mi parkiraju automobil", piše Konrad. Uspeli su zato što su danonoćno u Mašinu ubacivali ogromnu količinu informacija i postavljali nebrojena pitanja, jer je previše njih radilo previše različitih stvari, pa nijedna vlada nije mogla da ih sve spreči.
Pritom AI nije preuzela sistem, već su svi brokeri, kapetani, analitičari i operateri radili duže i više nego prethodne generacije, jer su morali.
Kod koga je novac?
"Zato odgovore na pitanje kuda vodi upotreba AI ne treba tražiti u propisima, cenama deonica ili tehnološkim konferencijama u Kaliforniji, već u Persijskom zalivu, gde pitanje nije više može li AI da pomogne u poslovanju, već kod koga će da završe pare kada u tome uspe", piše američki kapetan.
Istina je surova, dodaje Konrad. AI je uspela da ostvari najavljene uštede, ali je dobrobit od njih potrošena davno pre nego što je stigla do običnih građana.
Upotreba veštačke inteligencije omogućila je Čaršiji da manje-više održi predratno stanje na tržištima po ogromnoj ceni u vremenu i trudu. Sve uštede su otišle na rat i tržišno trenje, a sav profit je usisala geopolitika, veli američki kapetan.
Problem je u tome što hiper-efikasni sistemi nemaju čime da apsorbuju šok. Previše su krhki i zato su umalo propali. Spas je omogućila samo neefikasna buvlja pijaca, svojom haotičnom ali rastegljivom praksom.
Ovo je važilo i za vojnu stranu jednačine, napominje Konrad: američka mornarica je stereotip Katedrale, dok su se iranske oružane snage ponašale kao Čaršija.
Vašington još uvek veruje da otpornost dolazi odozgo, od Katedrale i nosača aviona, a da će VI da donese izobilje po maloj ili nikakvoj ceni, zapaža američki kapetan. U stvarnosti, otpornost dolazi odozdo, od desetina i stotina malih brodovlasnika koji su uz pomoć nove tehnologije nekako uspeli da isporuče očekivanu robu — makar i dužim putem, po četvorostrukoj ceni.




