Magazin

Šećer - sladak "otrov"

"Niko ne krije brokoli u svom ormaru, ako sakrijete slatkiše ili se šunjate da ih pojedete, možda imate zavisnost od šećera", kaže doktor Ken Beri. Šećer momentalno daje veću energiju i pomaže lučenje dopamina koji stvara osećaj zadovoljstva, ali dovodi do zavisnosti koja dugoročno može uticati na zdravlje. Slično drugim zavisnostima, konzumacija šećera je posebno rizična za ljude koji su skloni lošijem raspoloženju, koji se bore sa povećanom anksioznošću i stresom.
Šećer -  sladak "otrov"© freepik/Racool_studio

Kada se priča o zavisnosti obično se pomisli da su to alkoholizam ili konzumacija neke vrste opijata, retko se priča o zavisnosti od šećera, a ona može takođe biti opasna po zdravlje. Mnogi naučnici smatraju da je zavisnost od šećera bihejvioralna zavisnost, kao što je to kockanje, a drugi misle da je ipak reč o hemijskoj zavisnosti. Ali baš kao i svaka zavisnost, zavisnost od šećera se može prepoznati po obrascima ponašanja koji se ponavljaju.

Ovu zavisnost je često lako uočiti, za razliku od mnogih drugih poremećaja upotrebe supstanci ili kompulsivnog ponašanja. "Izmišljanje izgovora ili sklapanje dogovora sa samim sobom u vezi sa slatkišima i desertima je definitivan znak zavisnosti od šećera, smatra doktor Ken Beri autor knjige "Laži koje mi je moj doktor rekao".

Ljudi koji imaju hroničan osećaj umora češće će konzumirati hranu bogatu ugljenim hidratima, jer šećer pomaže oslobađanje endorfina, koji u kombinaciji sa drugim hemikalijama u telu, stvara osećaj naleta energije. Jednom kada se mentalno poveže šećer sa dobijanjem energije, može se postati zavistan od njega. Ljudi mogu početi da žude za šećerom kako bi umirili razdražljivost, emocionalne padove i druga stanja. Važno je zapamtiti da je hrana, posebno šećer, kratkotrajno rešenje za emocionalne probleme. Posezanje za šećerom u stresnim situacijama, raskidu, problemima na poslu, povećava psihičku zavisnost za slatkišima, jer nudi brzo rešenje tokom dugog i stresnog perioda. Dugoročno "tešenje" na ovaj način dovodi do povećanje telesne težine, koja će stvoriti probleme u fokusiranju na svakodnevne obaveze. Ovo dovodi dalje do problema sa samopouzdanjem, pa se onda ponovo poseže za novom količinom šećera i stvara teži oblik zavisnost. Kako bi se izbegao ovaj začarani krug, trebalo bi uvek imati u vidu da šećer neće olakšati stres, već će onemogućiti pravilno sagledavanje i suočavanje sa njim.

"Zavisnost od šećera je fiziološki fenomen od kojeg pati mnogo ljudi, a otežava im da unesu zdrave navike u ishranu, kako bi se poboljšalo zdravlje", smatra doktor Beri. Tolerancija na slatkiše vremenom se povećava, baš kao i kod drugih zavisnosti od supstanci, pa je jedan od znakova zavisnosti  - potreba za više šećera da bi se zadovoljila žudnja. U početku, jedna kuglica sladoleda može da zadovolji potrebu, ali kasnije je potrebno sve više i više. Prejedanje je posebno zabrinjavajući aspekt zavisnosti od šećera, jer količinski obilno a prekomerno zatrpavanje hranom često je praćeno osećanjem krivice, stida i gađenja. Čokolada ili kantica sladoleda čini se da teši i daje utehu u teškim vremenima, ali ova zavisnosti od šećera u cilju emocionalnog olakšanja dovodi do problema sa zdravljem.

Ukoliko se jede šećer i kada ne postoji fizička glad, jedan je od pouzdanih znakova da je zavisnost od šećera prisutna, pa na primer nakon obilnog obroka, još uvek ima mesta za slatkiš.

Ukoliko osobu ne mrzi da ugrozi svoj komfor, u stanju je i da promeni svoje planove kako bi kupila neki slatkiš, i ne mrzi je da ode na drugi kraj grada zbog omiljenih kolača ili torte, govorimo o još jednom pokazatelju da šećer rukovodi nečijim navikama, pa i životom. 

Šta je sa "skrivenim" šećerima? Obično se misli na šećer koji se dodaje hrani tokom pripreme, a ne uključuje, šećer koji prirodno postoji u namirnicama, kao što je to šećer u mleku (laktoza) ili voću (fruktoza). Dva najčešća oblika dodatog šećera su saharoza i kukuruzni sirup, kojih najviše ima u slatkišima, kolačima, mlečnim desertima. Neki od najvećih izvora dodatog, skrivenog šećera su sokovi, žitarice za doručak i druge neslatke namirnice kao što su krekeri ili čipsevi sa aromom. Takođe, neki od industrijskih začina za pripremu jela sadrže dosta šećera koji ima funkciju da dodatno naglasi njihove arome, a to su svi oni začini specijalno napravljeni za roštilj meso, pripremu piletine, salata. 

Ukoliko se zna da su gojaznost, dijabetes, kardiovaskularne bolesti, povećani trigliceridi i loš hosterol, kao i nizak dobar holesterol jedni od simptoma preterane upotrebe šećera, kako se odlučiti za ishranu bez njega? "Skidanje" sa šećera uopšte nije lak posao, jer se zapravo radi o dve vrste zavisnosti: navike da se jedu slatkiši u određeno vreme ili nakon određenog obroka, i hemijska zavisnost od šećera. Najčešći simptomi nakon izbacivanja šećera iz organizma su osećaj umora, glavobolja, žudnja za određenom hranom, bolovi u mišićima, mučnina, nadutost, pa čak i nesanica. Uglavnom se ovi simptomi pogoršavaju nakon 24 sata, pa bi bilo dobro šećer ostavljati postepeno smanjujući količinu. 

Svetska zdravstena organizacija smatra da na ishranu od 2.000 kalorija dnevno, treba da se unese svega 25 grama šećera. A samo jedna konzerva gaziranog pića ima u proseku 44 grama, pa bi zato trebalo pažljivo čitati etikete na kojima piše o dodatom šećeru.

Promena počinje shvatanjem da postoji problem sa zavisnošću od šećera. Trebalo bi promeniti ishranu i uvesti obavezno vežbanje samokontrole. Ukoliko je prisutan neki mentalni problem ili stanje, samokontrola će biti teža, pa je nužna poseta specijalisti koji će pronaći model kojim bi se postepeno izbacivao šećer iz ishrane.

image