Srbija i Balkan

Glavni rabin Ukrajine i Meljinda Haradinaj: Kako je "Kosovo" u Ukrajini dobilo "velikog prijatelja"

Poseta bivše ministarke spoljnih poslova tzv. Kosova Meljize Haradinaj-Stuble Ukrajini privukla je dosta pažnje javnosti, između ostalog i zbog činjenice da se ona sastala sa nekolicinom krajnje "zanimljivih" ljudi
Glavni rabin Ukrajine i Meljinda Haradinaj: Kako je "Kosovo" u Ukrajini dobilo "velikog prijatelja"© Oleksii Chumachenko/SOPA Images/LightRocket/Odd Andersen - Pool

Kakva veza postoji između jedne (nekadašnje) političarke sa "Kosova", ukrajinskog rabina i politike Trampa prema Izraelu?

Odgovor na to pitanje mogla bi da da bivša ministarka spoljnih poslova tzv. Kosova Meljiza Haradinaj-Stubla, koja je provela poslednjih nekoliko dana u Ukrajini, gde se sastala sa nekoliko tamošnjih zvaničnika i drugih uticajnih ličnosti, između ostalog sa šefom ukrajinske obaveštajne službe Kirilom Budanovim i rabinom Mošeom Azmanom.

"Duboko sam zahvalna na pozivu glavnog rabina Mošea Azmana, koji ne samo da mi je otvorio vrata da posetim Ukrajinu, već je pružio i platformu za razgovor o Kosovu na svakom sastanku", napisala je ona na društvenoj mreži Iks.

Haradinajeva je dodala da, kada je on pohvalio značajnu odluku "Kosova" da otvori ambasadu u Jerusalimu, "znala sam da je Kosovo dobilo velikog prijatelja u Ukrajini, a to je nesumnjivo glavni rabin Moše Azman".

U video-snimku koji je Haradinajeva okačila na svom Fejsbuk nalogu vidi se rabin Azman kako tokom okupljanja zvanica javno zahvaljuje "Kosovu" na odluci da otvori ambasadu u Jerusalimu, dodajući da je "malo zemalja to učinilo, zato što se plaše".

Zanimljivo je da je istom skupu prisustvovala i nekadašnja predsednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.

Azman je široj javnosti postao poznat nakon izbijanja sukoba na istoku Ukrajine 2014. godine, kada je osnovao selo za jevrejske izbeglice. On je ubrzo postao jedan od najznačajnijih ukrajinskih lobista, pre svega u jevrejskim krugovima na Zapadu, ali i u Izraelu.

Veze "Kosova", Izraela i pojedinih krugova u Ukrajini sežu najmanje do 2020. godine, kada je jevrejska država priznala jednostrano proglašenu nezavisnost južne srpske pokrajine nakon što su Beograd i Priština u septembru te godine potpisale tzv. Vašingtonske sporazume sa SAD, pod pokroviteljstvom Trampove administracije.

Srbija i "Kosovo" su se tom prilikom obavezale da će premestiti (u slučaju Prištine otvoriti) svoje ambasade u Jerusalim, u skladu sa politikom tadašnje američke administracije.

Dok je Beograd ubrzo odustao od te odluke, Priština je u februaru 2021. uspostavila diplomatske odnose sa Izraelom, a mesec dana kasnije otvorila je ambasadu u Jerusalimu. Meljiza Haradinaj-Stubla je u to vreme bila ministar spoljnih poslova u vladi prištinskog premijera Avdulaha Hotija.

Upravo je ambasada "Kosova" u Jerusalimu veza prištinskih zvaničnika i rabina Azmana. Naime, ambasador Prištine je bio gost jednog događaja kojim se pružala podrška Ukrajini, koji su Azman i Izraelci ukrajinskog porekla organizovali krajem oktobra 2022. godine u Jerusalimu.

Tom događaju su, između ostalih, prisustvovali i aktuelni premijer Izraela Benjamin Netanjahu (tada u opoziciji), bivši gradonačelnik Jerusalima Nir Barkat i ambasador Slovačke.

Kampanja lobiranja Prištine u Ukrajini

Haradinajeva je očigledno iskoristila svoje putovanje u Ukrajinu kako bi promovisala priznanje tzv. Kosova, ali i kako bi pokušala da pridobije podršku za Prištinu pred glasanje o članstvu u Savetu Evrope.

Pored Budanova, ona se sastala i sa poslanicom ukrajinske Rade i predstavnicom Ukrajine u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope Marijom Mezencevom.

"Bez obzira na to što će neke zemlje biti protiv ili uzdržane, izrazili smo uverenje da će Parlamentarna skupština Saveta Evrope, ali i Savet ministara glasanjem, za samo nekoliko dana, podržati težnju Kosova za članstvom", rekla je Haradinajeva.

Pitanje priznanja "Kosova" od strane Ukrajine aktuelizovano je nakon početka Specijalne vojne operacije u toj zemlji, a signali iz Kijeva o tom pitanju bili su u najmanju ruku kontradiktorni.

Ukrajinski opozicioni poslanik Aleksej Gončarenko se tokom poslednje dve godine profilisao kao glavni zastupnik kosovske "nezavisnosti" u Ukrajini, nakon što je u avgustu 2022. godine podneo inicijativu za priznanjem tzv. Kosova.

Međutim, poruke ukrajinskih vlasti bile su daleko odmerenije. Tako je ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski nakon sastanka sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem na marginama  samita EU-Zapadni Balkan u avgustu 2023. godine rekao da je tokom razgovora konstatovano da je "međusobna podrška teritorijalnom integritetu i suverenitetu važan deo partnerstva Ukrajine i Srbije".

Predsednici Srbije i Ukrajine su iste stavove izneli i nakon sastanka u Tirani početkom februara ove godine, kada je Vučić ponovio da Srbija poštuje norme međunarodnog prava i Povelju Ujedinjenih nacija, dok se Zelenskom zahvalio na poštovanju teritorijalnog integriteta Srbije.

Podele koje nesumnjivo postoje u ukrajinskom rukovodstvu najbolje je oslikala "svađa" dvojice ukrajinskih ambasadora u Tirani i Beogradu, neposredno nakon sastanka Vučić-Zelenski krajem februara.

Naime, ukrajinski ambasador u Albaniji, Vladimir Škurov početkom marta 2024. je ocenio da je "priznavanje nezavisnosti Kosova pitanje vremena i da se nalazi na dnevnom redu".

"Cenimo pomoć Kosova. Priznavanje Kosova je na dnevnom redu. Ništa nije nemoguće, ali smo trenutno više fokusirani na to kako da se izvučemo iz ognja. Pitanje priznavanja Kosova je više političkog karaktera, gde se mora uzeti u obzir nekoliko elemenata koji se možda ne pojavljuju uopšteno", poručio je Škurov.

Međutim, na pitanje portala "Kosovo onlajn" za komentar na izjavu svojih kolega iz Tirane, iz Ambasade Ukrajine u Srbiji tvrde da je njihov stav o tom pitanju nepromenjen.

"Stav Ukrajine ostaje nepromenjen i zasniva se na bezuslovnom poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta država unutar njihovih međunarodno priznatih granica", navodi se.

Zelenski se, inače, u dva navrata sastao sa predsednicom tzv. Kosova Vjosom Osmani - na marginama samita Evropske političke zajednice u Kišinjevu i Granadi - ali ukrajinska strana nakon tih sastanaka nije izdavala zvanična saopštenja.

image