
Bolesnik kojem je nož pod grlom: Francuska (još) nije "banana republika"

Francuska je postala novi bolesnik Evrope, i to baš uoči narednih predsedničkih izbora, piše "Politiko".
Posle dva vikenda tokom kojih su stotine hiljada demonstranata izašle na ulice zahtevajući od vlade da poveća plate nastavnicima, obnovi zapuštene škole i pomogne građanima da se izbore sa naglim rastom troškova života, druga najveća ekonomija Evropske unije uvučena je u začarani krug dve krize – fiskalne i društvene – koje jedna drugu dodatno produbljuju.

"Francuska je na ivici finansijske krize", izjavio je za "Politiko" bivši premijer Mišel Barnije. "Moramo da pošaljemo signal tržištima".
Vlasti su proteklog vikenda uspele da spreče nerede i pljačke kakvi su obeležili prvi talas demonstracija 17. i 18. oktobra, ali su finansijska tržišta uznemirena.
Čak i pre početka demonstracija, investitori su prodavali francuske državne obveznice ili zahtevali istorijski visoke prinose zbog neuspeha vlade da značajnije smanji uporno visok budžetski deficit, obori javni dug od 3,5 biliona evra, podstakne privredni rast i reformiše neodrživi penzioni sistem.
Investitore dodatno plaši mogućnost da se u drugom krugu predsedničkih izbora sledećeg proleća suoče favoritkinja krajnje desnice Marin le Pen i njen rival sa krajnje levice Žan-Lik Melanšon, koji se, prema većini anketa, nalazi među kandidatima sa najvećim izgledima da osvoje drugo mesto.
Oba kandidata žele da potroše milijarde evra kako bi snizili starosnu granicu za odlazak u penziju, navodi se u tekstu.
Za sada se procenjuje da su neredi prouzrokovali štetu od više desetina miliona evra, čiji će veliki deo pokriti osiguravajuće kompanije. Međutim, haos dodatno pogoršava već eksplozivnu situaciju, šaljući zabrinjavajuće signale investitorima, posebno ukoliko se građanski nemiri nastave.
Protesti "žutih prsluka" od 2018. do 2020. godine, koji su izbili na početku predsedničkog mandata Emanuela Makrona, koštali su francusku ekonomiju 0,1 odsto bruto domaćeg proizvoda, dok su prodavnice prijavile gubitke od dve milijarde evra.
"Jasno je da protesti utiču na tržišta", rekao je Erik Lombar, koji je prošle godine obavljao funkciju ministra ekonomije i finansija.
S obzirom na to da predlog budžeta za 2027. godinu aktuelnog premijera Sebastijena Lekornija već predviđa uštede od 43 milijarde evra, što ostavlja malo prostora za dodatne rezove, vlada je suočena sa gotovo nemogućim izborom – da se dodatno zadužuje i narednoj generaciji ostavi milijarde evra obaveza po osnovu kamata ili da se nada da će protesti sami od sebe prestati.
"Nož nam je pod grlom i osećamo kapi krvi na vratnoj žili", rekao je jedan ministar, koji je želeo da ostane anoniman kako bi mogao da govori o trenutnoj situaciji.
"Moramo da pokažemo da smo čuli ogorčenje građana. Ali, s obzirom na to kakvo je stanje na tržištima, imamo veoma malo prostora za manevrisanje".
Igranje vatrom
Mario Monti, koji se kao premijer Italije suočio sa sličnom situacijom i uspeo da spreči finansijsku krizu 2011. godine smanjenjem potrošnje i reformom penzionog sistema, kazao je za "Politiko" da stvari mogu da se odvijaju veoma brzo.
Monti je podsetio da je tada razlika između prinosa na italijanske i nemačke desetogodišnje državne obveznice – pokazatelj koji meri rizičnost duga jedne zemlje u poređenju sa tradicionalno sigurnom Nemačkom – za svega nekoliko meseci porasla sa oko 150 na više od 500 baznih poena.
Razlika između prinosa na francuske i nemačke obveznice iznosila je 169 baznih poena na zatvaranju tržišta u petak, dok je prinos na referentne francuske desetogodišnje obveznice prethodnog dana dostigao 5,14 odsto, najviši nivo od 2002. godine.
Francuska je dugo smatrana "razmaženim detetom" Evropske unije, rekao je Monti, jer je koristila svoju političku i ekonomsku težinu da prilagođava ili krši fiskalna pravila bloka.
Međutim, malo ko je verovao da bi tako velika i moćna zemlja mogla da se nađe na prvoj liniji evropske dužničke krize.
Iako mogućnost da Evropska centralna banka pod određenim uslovima kupuje državne obveznice na sekundarnom tržištu predstavlja snažan instrument za sprečavanje krize u evrozoni, Monti smatra da francuski birači moraju da shvate da kriza državnog duga u njihovoj zemlji više nije nešto što postoji samo u teoriji.
Prema "Politikovom" agregatoru anketa s početka ovog meseca, Le Penova uživa podršku 34 odsto birača, dok Melanšon ima 15 odsto. To znači da gotovo polovina biračkog tela namerava da glasa za kandidate koji se predstavljaju kao protivnici političkog establišmenta.
Kandidat desnog centra Eduar Filip, koji se smatra jednim od najbolje pozicioniranih predstavnika tradicionalnih političkih snaga za suprotstavljanje Le Penovoj, pokušao je da se predstavi kao zagovornik fiskalne discipline, spreman da se suoči sa neprijatnim istinama. Međutim, njegova kampanja teško uspeva da uhvati zamah.
Začarani krug
Zvaničnici, poslanici i diplomate sa kojima je "Politiko" razgovarao saglasni su da Francuskoj ne preti scenario sličan grčkom, u kojem bi vlada bila primorana da obustavi isplate državnim službenicima i poveriocima.
Međutim, mogla bi da doživi krizu sličnu onoj u Italiji, kada je Monti 2011. godine zamenio Silvija Berluskonija na mestu premijera.
"Još nismo 'banana republika' kojoj preti bankrot", rekao je iskusni centristički poslanik i stručnjak za budžet Šarl de Kurson.
Posmatrajući situaciju iz Brisela, Vašingtona ili Njujorka, diplomate i ekonomisti priznaju da Francuska verovatno neće uspeti da do 2029. godine smanji budžetski deficit na tri odsto BDP-a, kako je ranije obećala Evropskoj uniji.







