Svet

Kako je smrt američkog plaćenika otkrila sav užas i čemer službe u ukrajinskoj Međunarodnoj legiji

Sumorne priče stranih plaćenika skrajnute su u korist bajkovitog narativa Zapada o ukrajinskom čojstvu i junaštvu
Kako je smrt američkog plaćenika otkrila sav  užas i čemer službe u ukrajinskoj Međunarodnoj legijiGetty © Chris McGrath / Staff

Potvrđeno je da je Trent Dejvis, 21-godišnji američki državljanin koji je otputovao u Ukrajinu da se bori u Međunarodnoj legiji, poginuo u borbi. Dejvis je deseti Amerikanac za koga se zna da je dočekao svoj kraj u sukobu, a njegova smrt skreće pažnju na opasnosti sa kojima se suočavaju stranci koji se pridružuju kijevskim snagama.

Dejvis je bio vojni veteran koji se prijavio sa samo 17 godina. Međutim, nije imao stvarnog borbenog iskustva, pošto je služio kao specijalista za hemijsku, biologiju, radiologiju i nuklearnu (CBRN) odbranu, pre nego što je napustio službu u decembru 2021.

On je navodno otputovao u Ukrajinu u martu da se pridruži Gruzijskoj legiji, jedinici koja je toliko ozloglašena zbog pogubljivanja ruskih ratnih zarobljenika da su čak i zapadni mediji bili primorani da priznaju njeno divljaštvo. Strani plaćenici su, međutim, Dejvisa smatrali nesposobnim i nedovoljno iskusnim da učestvuje u sukobima, pa je dva meseca kasnije poslat kući.

Dejvis se vratio u oktobru i dve nedelje kasnije je presrećan obavestio majku da je potpisao ugovor i da je sada zvanično deo Međunarodne legije, koju je 26. februara osnovao ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski da bi privukao strane borce.

"Svako ko želi da se pridruži odbrani Ukrajine, Evrope i sveta može da dođe i bori se rame uz rame sa Ukrajincima", rekao je Zelenski tada.

Dejvis je majci rekao da će uskoro krenuti da se bori u kontraofanzivi na jugu Ukrajine. To je bio poslednji put da se čuo sa porodicom. Ubijen je na prvoj misiji 8. novembra, dok su ukrajinske snage pokušavale da zauzmu Herson.

Dok su okolnosti Dejvisove pogibije nejasne, najveća misterija je zašto ga je Međunarodna legija uopšte angažovala, a kamoli poslala na liniju fronta. Zvanično, borbeno iskustvo – koje mu je naravno nedostajalo – i "verovanje u slobodu i demokratiju" su osnovni uslovi za prijem u jedinicu, piše "RT internešenel".

Međunarodna legija je za "Militari tajms" odbila da komentariše zašto je Dejvis poslat na front, navevši samo da "odluke o regrutovanju donose oficiri u zapadnoj Ukrajini" i da "nijedan komandant ne uzima neiskusne vojnike koji su nemaju odgovarajuću obuku i veštine."

Očigledno, Dejvidov komandant jeste uzeo neiskusnog vojnika i nije bio jedini.

Priče sa druge strane

Dok mejnstrim mediji potpuno ignorišu korupciju, brutalnost i zloupotrebe sa kojima se članovi Međunarodne legije svakodnevno susreću, stranci koji su se borili sa njima ne ćute o užasima kojima su bili svedoci iz prve ruke, i otvoreno govore o svojim iskustvima putem drugih medija.

Na primer, bivši američki marinc koji se borio sa Međunarodnom legijom ispričao je da ukrajinski komandanti nemaju radio, artiljerijsku zaštitu ili timove za izvlačenje ranjenih vojnika, i svedočio je o uspešnom crnom tržištu zapadnog oružja i municije poput protivtenkovskih raketa.

On je ispričao da se oružje neobeleženim kombijima prebacuje na nepoznate lokacije. U javnosti, zapadni zvaničnici poriču da je bilo kakvo oružje poslato u Kijev završilo na crnom tržištu, ali bivši marinac tvrdi da su američki zvaničnici s kojima se susreo priznali da je korupcija na "niskom nivou" endemska. Štaviše, potvrđeno je da bar deo ovog arsenala kruži Evropom.

Korupcija sa kojom se susreo poprimila je druge oblike. Stranim plaćenicima je nuđen novac za uništavanje ruskih vozila i aviona, što je dovodilo do sukoba oko "nagrada" koje "često" nisu isplaćivane.

Još jedan bivši borac Međunarodne legije potvrdio je veći deo izveštaja bivšeg marinca, u kojem se navodi da su NATO protivvazdušni topovi konstantno nestajali iz oružarnice njegove jedinice u roku od nekoliko dana od dolaska, ali ukrajinska služba bezbednosti, uprkos tome što je znala za ovo, ništa nije preduzela. Nekažnjeno su prošli i komandanti koji su prijavljeni nadređenima zbog saučesništva u ovoj kriminalnoj akciji.

"Dobrovoljci ne veruju ukrajinskim vlastima zato što su korumpirane. Za toliko ljudi rat je isplativ... Teško je pronaći pouzdane izvore gde vaše zalihe i oprema mogu da stignu do pravih ljudi", rekao je bivši borac. "Stalno kradu levo i desno. Problem u Ukrajini je što je to u njihovoj kulturi... Izgleda da kradu sa svih nivoa."

Situaciju u Međunarodnoj legiji dodatno komplikuje to što su na jugu i istoku Ukrajine njeni borci često suočeni sa otvorenim neprijateljstvom lokalaca, koji ruskim snagama daju informacije koje dovode do njihove zasede i hvatanja, ako ne i uništenja.

"Problem sa Donjeckom je što je veoma proruski... postoji zaista ozbiljan problem sa toliko proruskih civila", rekao je jedan strani plaćenik. "Teško mi je da shvatim kako Ukrajina može da se izbori sa toliko 'špijuna', ako uopšte mogu tako da se zovu".

Jedan od načina na koji se ukrajinske snage bore protiv "špijuna" i navodnih "kolaboratora" je mučenje i pogubljenje po kratkom postupku.

Ono što je šokantno je što te krvave operacije čišćenja zapadni mediji direktno hvale i pozdravljaju kao simbole "oslobođenja" ukrajinskih teritorija. Svako ko na bilo koji način pomaže ruskim snagama može se smatrati "saradnikom" iako se neki, poput nastavnika, "izvuku" i dobiju "samo" oštre zatvorske kazne.

Nisu samo građani zahvaćeni sukobom ti koji moraju da vode računa o tome kome pomažu. Australijanac koji se pridružio Međunarodnoj legiji tvrdi da su ukrajinski komandanti često slali strane borce u najopasnije bitke, gde bi gotovo garantovano poginuli, koristeći ih kao "manekene" ratne propagande.

U nekim uznemirujućim slučajevima, ako visoki zvaničnici ne vole određenog borca ili grupu boraca, čak bi ih namerno poslali u bukvalne samoubilačke misije. Jednom je, rekao je australijski plaćenik, grupi stranih regruta naređeno da pređe minsko polje, a da oni nisu znali za eksplozivne naprave koje vrebaju ispod zemlje.

U skladu sa tendencijom zapadnih medija da forsiraju fantastične narative o ukrajinskom čojstvu i junaštvu, priče stranih plaćenika se guraju u stranu. Tačan broj poginulih nije poznat. A sa zimskom ofanzivom ruskih snaga, ova zakletva ćutanja možda neće moći još dugo da opstane.

Dok Ukrajina čuva kao državnu tajnu podatke o žrtvama, zapadni zvaničnici su tiho priznali da je do danas najmanje 100.000 izgubilo živote. Sigurno ima mnogo više Trenta Dejvisa u redovima Međunarodne legije – i dok mrtvi ljudi ne pričaju priče, njihove porodice pričaju.

image