"Gedžovanija"

Kako se mentalno ukonačuje inferiorni položaj Srbije koji je dobro opisao onaj visoki briselski zvaničnik u "Ekonomistu": "Jednom kada zemlja podnese molbu za pristupanje EU, ona postaje naš rob."
"Gedžovanija"Getty © Carsten Koall

Osim slike Srbije kao septičke jame ("Smrdija"), a Srba kao umobolnika ("Srbijatrija"), omiljeno mesto u našoj "građanskoj" imagologiji je slika Srbije kao pećinski primitivne i varvarske zemlje.

Ovaj vid navodno kritičke autoreprezentacije – a koji je, dakako, tek snobersko signalizovanje vrline – najčešće se formira oko para primitivni  Srbi – civilizovani svet (a svet = "Zapad + ja").

Srbina-Balkanca kao nepopravljivog, antievropskog primitivca prepoznao je još sveti Radomir Konstantinović u Filosofiji palanke: "Kultura balkanska je primitivno-tradicionalistička, što znači da nije racionalistička i tehnicistička i da, samim tim, njena budućnost ni u kom slučaju ne mora da bude evropska" (ovde 353).

Kao što nam to objašnjava Nenad Prokić, ovaj naš "zatucani narod" je taj koji, bez obzira na sva nepočinstva vlasti, "snosi osnovnu odgovornost za sveopštu zaostalost u Srbiji" – "takav narod je sam kriv što stvari idu naopako". "U Srbiji se od čitavog Dositejevog prosvetiteljstva izgleda primio jedino – krompir", konstatuje Aleksej Kišjuhas, zbog čega smo "društvo koje je materijalno iduhovno siromašno". Uz to prirodno ide i "dijagnoza stanja kolektivne hipnoze, garnirane prostotom i glupošću. Genetski imbecilizam, možda?" (Bojan Tončić).

Krug dvojke

"Srbija je primitivna zajednica u kojoj vlada zakon jačeg", stoji naslov u listu "Danas", "cela Srbijatrija je i dalje zaražena pećinskim idejama", uočava Nikola Krstić, "civilizacijski se nismo pomerili od srednjeg veka", zgrožena je Vanja Đurić (N1). Srbija je "civilizacijska rupa" (Bojan Jovanović, "bivši đakon"), mi smo primer "ispalosti iz civilizacije" (Pavle Radić), "svjedočimo novom otcjepljenju Srbije od civilizovanog svijeta" (Dinko Gruhonjić), "upozoravamo građane da im se bliži nova izolacija od civilizovanog sveta" (Gruhonjić), "na delu je povratak u etničko varvarstvo i tribalizam" (Kišjuhas). 

"Ljudožderski varvari"! – daje "Danas" naslov tekstu u kome se kaže da "dok se sve oko nas urušava i raspada, mi (Srbi) poput ljudožderskih varvara pevamo i igramo" (Nikola Krstić). Istina, predstojeći izbori su "poslednja prilika da Srbija postane civilizovana zemlja" (Goran Marković), ali to je tek krhka nada budući da, kako je još ranije uočeno, "u Srbiji ponovo odlučuju milioni nepismenih" (Nikola Samardžić) – ovde je na delu "nesposobnost većine da racionalno prosuđuje" (N. Samardžić).

Srbi su – pogotovo u Republici Srpskoj – "mali primitivni narod", "ljudi čudnih fizionomija i neartikulisanog jezika", kojima će – predviđa Dinko Gruhonjić – "noge biti sve kraće, a pogledi sve tuplji". "Narod je polupismen u najvećem delu", saglasna je i Vesna Pešić, zbog čega je "uevropskoj civilizaciji Srbija primitivno društvo". "Divlje društvo" – zove se njena knjiga o savremenoj Srbiji.

"A šta imaju Srbi pristojno sem tog kruga dvojke?", pita se takođe Pešićeva: "To nije deo grada, već prosvetiteljsko malo jezgro koje nervira srpsku nacošku palanku". Uopšte, "duh večne palanke" vlada u Srbiji, vajka se Mirko Đorđević, "koji svet ne poznaje" (ovde 35). Toliko smo skudoumni da uopšte ne razumemo svoj položaj: "Pocrkali bismo od gladi da nema EU", kaže Vesna Pešić, a "Danas" izvlači u naslov.

Posebno su srpski nacionalisti "protiv svega civilizovanog i modernog, i pokušavaju da Srbija ostane u crnoj rupi" (Aleksandar Olenik). U Srbiji imamo "primitivno srbovanje koje je nepodnošljivo" (Pavle Radić), ovde je na delu "srpsko nacionalističko antidruštvo", naspram kog stoje "uzaludni pokušaji Latinke Perović da se stoka izvede iz krda" (Marko Vidojković).

"Srpski nacionalisti dobrim delom mrze tuđe kulture jer su neobrazovani", objašnjava primitivnu prirodu srpskog nacionalizma Biljana Srbljanović: "Ne znaju jezike – o čemu da razgovaramo sa tim ljudima? Da bi se kandidovao za bilo kakvo mišljenje o bilo čemu, moraš znati barem dva svetska jezika. To je prosto elementarna mentalna higijena."

Kakvi su nam nacionalisti takav nam je i narod, pa u Srbiji, kako tumači Branka Arsić u knjizi prvobitno objavljenoj na engleskom, ima "rečenica kojom se Srbi rado obraćaju strancima: 'Govori srpski da te ceo svet razume'" (ovde 330). Šta da se radi kada je u Srbiji na delu "moralno zapuštena, ideološki zadrigla, istorijski neobrazovana i politički besramna većina" (B. Srbljanović).

Zaokružena slika

Generalno, Srbi izgledaju kao da su "danas jedini evropski 'Indijanci' nesposobni za uređenu državu, u dubokom raskoraku sa vrednostima modernosti i Zapada" (Kišjuhas). "Srbija ne postoji kao moderna politička zajednica", saglasan je i Srđan Milošević, ona "nema ništa od sadržaja koji jednu državu čine državom u 21. veku – ona je na nivou nekog prelaznog oblika između poglavarstva i protodržave". I "srpsko društvo je daleko od bilo kakvih temelja društva", pridodaće Vojin Radovanović, to je "društvo koje ne postoji, kako je to pre koju godinu primetio Svetislav Basara".

Prepuštena samoj sebi, s nacionalističkom elitom i primitivnim narodom, jasno je da Srbija nema budućnost. Ona je "bez demokratskih tradicija, sklona jednoumlju i samovlašću, pritom sa teškim zločinačkim nasleđem", pri čemu se "cela zemlja odavno pretvorila u poprište pustahiluka i hajdučije" (Tomislav Marković). "Srbijansko društvo je pretpolitičko društvo", ukazuje i Sonja Biserko (ovde 346), "ne postoje snage u Srbiji koje bi mogle da iznedre pozitivne promene" (272).

"Niži slojevi u Srbiji su duboko autoritarni i patrijarhalni, svetlosnim godinama udaljeni od progresivne i prosvećene levice, ti slojevi ne mogu da budu agens bilo kakvih promena", saglasna je i Vesna Pešić. "Srbija je izgubila trku i sa vremenom i sa istorijom, pa tako i mogućnost da racionalno promišlja sopstvene realne interese i da traži rešenja u skladu sa zahtevima vremena", tvrdi se u zajedničkom obraćanju 50 javnih ličnosti, koje su potpisali, između ostalih, i Sonja Biserko, Dubravka Stojanović, Boško Jakšić, Filip David, Milivoj Bešlin...

Tako dobijamo zaokruženu sliku primitivne zemlje, nepodobne za moderni svet, kojoj treba staratelj – bilo u liku prozapadnjačene elite, bilo u vidu stranaca sa Zapada. U ovaj diskurs ugrađen je večni položaj inferiornosti, kao opravdanje kolonijalne uprave nad jednom varvarskom zemljom i njenim primitivnim narodom (Šijaković 152-3).

Zahvaljujući medijima, ovaj diskurs prodire duboko u društvo, nalazeći na plodno tlo u aspiracionim slojevima koji očekuju privilegije srednjih i viših klasa Zapada. Pogotovo pripadnici naše srednje klase lako padaju na njega, budući da obično porede svoju zemlju, čije sve mane odlično poznaju, sa zemljama u kojima su proveli tri dana na letovanju. Time logika "da nije ovih naših primitivaca, sad bismo jeli kavijar i pili sveže ceđenu pomorandžu na Brionima" osnažuje diskurs: "Srbi primitivci – zapadnjaci civilizovani". A narečeni diskurs postaje jedan od oslonaca razgranate kulture autošovinizma. 

Privilegije

Naravno, jedna od funkcija ovog diskursa je i potvrda opravdanosti sopstvenih klasnih privilegija, pošto je on "obeležje distinkcije koja treba da potvrdi klasne i statusne hijerarhije i dominaciju" (Ćirjaković 214). Nema ničeg prirodnijeg nego da "civilizovani" upravljaju "primitivnima", a sve ostalo – kako je lepo rekao sudija Majić objašnjavajući čudovišnost pomisli da ljudi sa osnovnom školom idu na letovanje – "to je mešanje karata socijalnih, to nije normalno, to nigde ne postoji, to jednostavno nije realno"...

Druga funkcija je zatiranje svake ideje da demografski najbrojnije niže klase mogu da se bilo šta pitaju u društvu i politici – pa čak ni da njihovo mišljenje u javnosti uopšte bude saslušano. Jer, "zašto bi neko obraćao pažnju na ono što govore osobe koje su uspešno predstavljene kao infantilne, zapuštene, zaostale, divlje ili genocidne?" (Ćirjaković 154).

I treća funkcija je, dakako, "zazivanje prosvijećenog patronata nekog fantazmatskog uređenog Zapada" (Stipe Ćurković). To je relikt EU idolatrije, na kojoj se i dalje insistira, i pored belodanog bankrotstva briselske moći u ukrajinskom konfliktu. Time se mentalno ukonačuje inferiorni položaj koji je dobro opisao onaj visoki briselski zvaničnik: "Jednom kada zemlja podnese molbu za pristupanje EU, ona postaje naš rob" (ovde 7).

Zaboravlja se da su Srbi verovatno jedini narod u Evropi čijim samostalnim državama nikada nisu vladale strane dinastije. Ti primitivni, varvarski Srbi, ta "Gedžovanija"...

image