Srbija i Balkan

Na pomolu preokret u Sarajevu: Ili povratak izvornom Dejtonu ili disolucija BiH (VIDEO)

Ukidanje funkcije visokog predstavnika predstavljalo bi kraj institucionalne mogućnosti nedemokratskog arbitriranja u unutrašnjim poslovima BiH, ocenio je univerzitetski profesor dr Uroš Šuvaković za RT Balkan, upozoravajući da bi alternativa povratku izvornim dejtonskim nadležnostima mogla da bude postepena disolucija Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina mogla bi da doživi možda najznačajniju političku promenu od potpisivanja Dejtonskog sporazuma ukoliko najave o kraju međunarodnog intervencionizma budu sprovedene do kraja, a kancelarija visokog predstavnika konačno ugašena.

Od izbora novog visokog predstavnika za sada, po svemu sudeći, nema ništa. Rok za usaglašavanje je istekao, dok Luis Krišok, koji funkciju obavlja kao vršilac dužnosti, nastavlja rad u tehničkom mandatu. Istovremeno, sve su glasnije spekulacije da bi kancelarija visokog predstavnika mogla da počne da se gasi krajem novembra.

Univerzitetski profesor dr Uroš Šuvaković ocenjuje za emisiju "Danas na RT" da bi takav razvoj događaja za BiH bio – emancipatorski.

"Ta funkcija je odraz kolonijalnog pogleda Evrope na BiH. Ispada da Bosna i Hercegovina nikada u svojoj istoriji nije mogla bez nečijeg protektorata – da li je to bio austrougarski, da li Ujedinjenih nacija – ili je jedino mogla da funkcioniše u sastavu socijalističke Jugoslavije kao jedna od administrativnih jedinica, kako je svojevremeno definisao Henri Kisindžer", rekao je Šuvaković.

Podseća da su u BiH postojala tri konstitutivna naroda i da je upravo pokušaj da dva naroda majorizuju treći bio jedan od ključnih problema koji su prethodili ratu. Zbog toga bi, smatra, ukidanje OHR-a značilo uklanjanje svojevrsnog političkog atavizma.

"Sada je 21. vek i kolonija nema čak ni u Africi. To bi u svakom slučaju donelo mogućnost narodima BiH da sami kroje svoju sudbinu. Ne mislim da će to biti prestanak mešanja stranog faktora, ali će predstavljati kraj institucionalne mogućnosti nedemokratskog arbitriranja u unutrašnjim političkim poslovima BiH", naglasio je Šuvaković.

Od Dejtona do oduzimanja nadležnosti Republike Srpske

Problem, prema njegovim rečima, nije samo u postojanju visokog predstavnika, već u načinu na koji je tokom prethodnih decenija menjan odnos snaga uspostavljen Dejtonskim sporazumom. S toga, Šuvaković navodi da je čak 78 izvornih dejtonskih nadležnosti Republike Srpske preneto na nivo BiH, formalno uz saglasnost srpskih predstavnika, ali, kako tvrdi, pod snažnim međunarodnim pritiscima.

"Ako to ne urade, završiće u Hagu", opisao je Šuvaković okolnosti u kojima su pojedine odluke donošene.

Kao primere navodi ukidanje vojske Republike Srpske, promene u nadležnostima nad granicom i finansijama, dok se sada pokušava oteti imovine Republike Srpske.

"Cela ideja visokog predstavnika, naročito sa davanjem Bonskih ovlašćenja, jeste da se, sa jedne strane, marginalizuje uticaj Rusije na bilo kakvo odlučivanje u BiH, jer je Rusija jedna od garanata Dejtonskog sporazuma. S druge strane, cilj je da se isprazni sadržaj nadležnosti Republike Srpske i prenese na nivo BiH", ocenio je Šuvaković.

Takav model, dodaje, nije problem samo za Srbe, već i za Hrvate. Dejtonskim uređenjem, podseća, nezadovoljni su i Hrvati, koji nemaju sopstvenu federalnu jedinicu, a politički sistem im u praksi omogućava da pripadnici drugog naroda presudno utiču na izbor hrvatskog člana Predsedništva BiH.

Šuvaković podseća i da je Dejton Predsedništvu BiH dao centralnu ulogu u izvršnoj vlasti upravo zato što ono funkcioniše na principu konsenzusa konstitutivnih naroda. Nasuprot tome, tvrdi, Savet ministara vremenom je počeo da se ponaša kao klasična vlada, dok pojedini ministri nastupaju u inostranstvu sa stavovima koji prethodno nisu usaglašeni u Predsedništvu.

"Imate ministra spoljnih poslova koji povlači diplomatske poteze koji nisu usaglašeni na nivou Predsedništva BiH i ne predstavljaju stav BiH. Međutim, u medijima se vrlo često predstavljaju kao da jesu. To je spinovanje javnosti", rekao je Šuvaković.

Kraj kvaziinstitucije

Govoreći o načinu na koji je tokom godina širen mandat visokog predstavnika, Šuvaković je ocenio da je čitav sistem odavno izašao iz okvira koji mu je dao Dejtonski sporazum.

Kao primer navodi Valentina Incka, za kojeg kaže da jeste bio legalno izabran, ali postavlja pitanje političkog legitimiteta ovlašćenja koja su visoki predstavnici vremenom dobili.

"Iz onoga što su se dogovorili na Savetu za implementaciju mira koji nije bio ovlašćen da utvrđuje Bonska ovlašćenja. A onda su, izolujući ruski uticaj, počeli da nagrizaju i Savet za implementaciju mira tako što nisu dozvoljavali da Savet bezbednosti odluči o tom ko će biti visoki predstavnik međunarodne zajednice. I tu je problem počeo i tu se i završava. Bilo bi jako dobro i da što pre dođe do ukidanja te kvaziinstitucije"", rekao je Šuvaković.

Gost televizije RT Balkan podseća da je dodatni problem nastao kada je Savet bezbednosti UN praktično potisnut iz procesa odlučivanja o visokom predstavniku, čime je istovremeno ograničen i uticaj Rusije.

"Tu je problem počeo i tu se i završava. Bilo bi jako dobro da što pre dođe do ukidanja te kvaziinstitucije", poručio je.

Evropa kao "reinkarnacija Bajdenove administracije"

Šuvaković očekuje i promenu američkog pristupa Balkanu i priželjkuje da administracija Donalda Trampa što pre postavi svoje ambasadore kako u BiH, tako i u Srbiji.

Posebno je, poručuje, važno kakvu će politiku novi američki predstavnici zastupati.

"Važno je da ambasadori ne održavaju stavove nekih propalih politika koje su sami Amerikanci odbacili, a koje je sada zdušno prihvatila EU. I po pitanju sukoba u Ukrajini, Evropa deluje kao neka reinkarnacija Bajdenove administracije", rekao je Šuvaković.

Upravo u tome vidi i jedan od razloga zbog kojih su pojedine evropske zemlje toliko zainteresovane za očuvanje institucije visokog predstavnika.

"Njima je potreban neko ko će da sprovodi njihovu politiku na Balkanu i oni su to preko visokog predstavnika uspevali", kaže Šuvaković.

Smatra da se pojedine evropske države nikada nisu potpuno odrekle istorijskog pogleda na BiH kao prostor kojim treba upravljati spolja.

"Izgleda da se neke države nikada nisu odrekle svoje politike anektiranja BiH i da žele na taj način da je posmatraju, da njome vladaju", ocenio je.

Dok se OHR zvanično ne ukine, Šuvaković smatra da bi bilo najbolje da njegova politička moć postepeno odumire. Podseća i da Rusija i Kina nisu bez mogućnosti da utiču na proces izbora novog visokog predstavnika, uključujući i mogućnost predlaganja sopstvenih kandidata.

Kao pozitivan istorijski primer međunarodnog posredovanja izdvojio je Japanca Jasušija Akašija, nekadašnjeg specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN tokom rata u BiH.

"On je slao istinite izveštaje koji su sakrivani u fioci da bi se uvodile sankcije SR Jugoslaviji. To smo godinama nakon toga saznavali", rekao je Šuvaković.

Povratak izvornom Dejtonu – ili disolucija

Posebno se osvrnuo na Brčko, podsećajući da je sadašnji vršilac dužnosti visokog predstavnika istovremeno povezan sa međunarodnom supervizijom Distrikta.

"I to je prevara. Miloševiću je u Dejtonu obećano da će Distrikt Brčko pripasti Republici Srpskoj. I onda više od 30 godina imate situaciju da imate još jedan entitet", rekao je Šuvaković.

Gašenje OHR-a bi, prema njegovoj proceni, pre svega rasteretilo Republiku Srpsku od višedecenijskog spoljnog političkog pritiska.

Ali time pitanje budućnosti BiH ne bi bilo završeno, Šuvaković smatra da bi politika Republike Srpske, ali i Srbije kao potpisnice i garanta Dejtonskog sporazuma, trebalo da bude insistiranje na punom poštovanju ovlašćenja koja je Dejton dao entitetima.

"Republici Srpskoj treba vratiti izvorne nadležnosti izvornog Dejtona. Jer to je način da opstane Bosna i Hercegovina. Ukoliko do toga neće, neminovno će doći i do disolucije BiH u skladu sa pravom na samoopredeljenje njenih konstitutivnih naroda", poručio je.

image
Live