Svet

U žednoj Evropi četvrtina vode iscuri kroz loše cevi

Svetski institut za resurse prognozirao je 2020. da će globalna potražnja za slatkom vodom do 2030. godine premašiti raspoložive zalihe za 56 odsto
U žednoj Evropi četvrtina vode iscuri kroz loše ceviwww.globallookpress.com © FrankHoermann/SVEN SIMON

Suša i šumski požari koji ovog leta bukte širom južne Evrope najočigledniji su pokazatelji da kontinent ima ozbiljan problem s nestašicom vode, koji se, s klimatskim promenama, sve više zaoštrava, ocenjuje "Fajnenšel tajms".

"Ne postoji zemlja u Evropi koja može da se pretvara da je od toga zaštićena", kaže za list vođa tima za vodu u OECD-ovom direktoratu za životnu sredinu Ksavije Leflajv.

Suše su, kako se dodaje, "dramatično porasle" i po broju i po intenzitetu u EU, a broj pogođenih oblasti i stanovništva, prema podacima Svetske meteorološke organizacije, porastao je za gotovo 20 odsto između 1976. i 2006. godine.

Svetski institut za resurse prognozirao je 2020. da će globalna potražnja za slatkom vodom do 2030. godine premašiti raspoložive zalihe za 56 odsto.

Navikli na hladne zime i konstantno visoke nivoe kiše, evropski kreatori politike do sad nisu puno razmišljali o nestašicama.

"Većina vodnih režima u Evropi nasleđeni su iz vremena izobilja. Sada ih treba reformisati kako bi se prilagodili oskudici. Ovo su veoma nezgodne i politički teške reforme, ali su od suštinskog značaja", kaže Leflajv.

Evropska žeđ ne samo da pogađa poljoprivrednike, već će se odraziti i na domaćinstva, ali i druge industrije, između ostalih i energetiku, budući da je voda neophodna i za hlađenje nuklearnih elektrana i za proizvodnju hidroenergije.

"Komplikovane lokalne regulacije vode, cevi koje prokišnjavaju i ekstremno vreme pretvaraju čak i najvlažnije delove Evrope, kao što su Poljska ili Nemačka, u područja 'vodenog stresa'. Belgija, poznata po tmurnom vremenu, zemlja je u Evropi sa najvećim takvim stresom zbog svoje gustine naseljenosti i loše infrastrukture, prema indeksu VRI objavljenom ovog meseca", navodi "Fajnenšel tajms".

Evropa se zagreva brže od svih drugih kontinenata, a dodatnu muku stvara i to što opadaju tokovi od otopljenih glečera koji su ključni za vodosnabdevanje kontinenta. Na sve to, sušno zemljištve ne zadržava dovoljno kišnicu, pa se tako iscrpljuju i podzemne rezervne vode.

"Izazov je što nam ponestaje površinske vode, a onda podzemne vode i koristimo mnogo većom brzinom od one kojom se obnavljaju", kaže saradnik u kompaniji "Ekolab" Džef Taunsend.

Evropa, koja tek počinje da brine o nestašici vode, ima velike probleme s njenom distribucijom, pa se tako, kako "FT" navodi, u proseku 25 odsto pijaće vode gubi kroz cevi koje propuštaju. Najgore je u Bugarskoj, Rumuniji i Italiji, a konkretno u Rimu se na ovaj način rasipa čak 42 odsto dragocene tečnosti, budući da je tamošnja infrastruktura još iz doba Carstva bukvalno nalik situ.

Ovakva crurenja nisu samo bacanje vode, već i bacanje para.

"Sva ova curenja su ono što mi zovemo 'voda bez prihoda'. Morate proizvesti vodu za piće, a to je trošak. Onda je stavite u cevi i ako ona ne dođe do slavine, to će biti nenaplativo", kaže šef za EU poslove u grupi za vodu i otpad "Veoli" Denis Bonvilain.

Tradicionalno, evropski računi za vodu su relativno jeftini u poređenju sa troškovima računa za energiju, što automatski znači da kompanije koje cevovode treba da poprave na raspolaganju imaju manje keša.

Prema OECD-u, sve zemlje EU osim Nemačke treba da povećaju godišnju potrošnju na vodu za više od 25 odsto da bi se uskladile sa pravilima EU za piće i otpadne vode, što znači da će računi verovatno porasti.

Industrijsko telo "Voter Jurop" preporučilo je da se veći fokus stavi na vrste vode koje se koriste u različite svrhe, kao što je reciklirana voda za industriju i poljoprivredu, dok se kišnica čuva za piće.

Cena nereagovanja bi "pet puta premašila investiciju koja je potrebna" industriji da bi se unapred uhvatila u koštac sa rizicima nestašice vode, navodi se u saopštenju.

image