
Kako je predsednik slovenačkog parlamenta Zoran Stevanović sahranio sopstvenu stranku
Zoran Stevanović, prvi čovek Državnog zbora Slovenije poreklom iz Republike Srpske, javno se pohvalio da je "drugu najvažniju funkciju u državi" iskoristio da namami donatora za pravoslavnu crkvu u Kranju. Danas ga proverava antikorupcijska komisija, stranka mu se srozala ispod dva odsto, a obećani put u Moskvu i zbližavanje Zapada i Istoka – već dugo ni ne pominje.
Da je Branislav Nušić živ, imao bi na dlanu lik iz stvarnog života za ismevanje političke nepismenosti, izborne korupcije i večitu pohlepu za vlašću, jer je slovenačka politička scena netom iznedrila političara sličnog protagonisti iz "Narodnog poslanika", Jevremu Prokiću, ali i gospođi ministarki. Pandan korumpiranog narodnog poslanika Prokića je bivši policajac iz Kranja i osnivač stranke "Resnica" (istina, na slovenačkom), kome je u aprilu, sa svega pet poslanika, uspelo da se vine u fotelju predsednika parlamenta Slovenije (na slovenačkom: Državni zbor).

Kulminacija zapleta je sledeća: predsednik slovenačkog parlamenta se 22. oktobra pred članovima srpskog kulturnog društva "Brdo" u Kranju hvališe da je zahvaljujući "svojoj drugoj najvažnijoj funkciji u državi" (prva je slovenačka predsednica) pronašao donatora za kupovinu zemljišta za pravoslavnu crkvu. Na to je, kaže, "prokleto ponosan", jer nije propustio "priliku koja mu se ukazala".
Donator je, prema otkriću samog Stevanovića, Mladen Milanović-Kaja, jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u BiH i saveznik Milorada Dodika. Parcela na koju je Stevanović bacio oko je opštinska, nalazi se tik uz kranjsko groblje, procenjena je na 400.000 do 600.000 evra. Sada je to travnjak, a prema opštinskom prostornom planu tu bi trebalo da se proširi groblje.
Ni to nije problem, umirio je prisutne kranjski gradonačelnik Matjaž Rakovec iz redova socijal demokrata (SD): namena zemljišta može da se promeni očas posla, "po hitnom postupku", jer sve može "lepo da se dogovori". Ruka ruku mije.
Rečenicu, koja će ga skupo koštati, izgovorio je ipak Stevanović: ukoliko bi na licitaciji neko drugi ponudio više za bezecovani travnjak, gradonačelnik Rakovec može da stopira potpisivanje ugovora, pa u tom pregnuću niko drugi i ne bi imao šansu na uspeh.

I sve bi to možda pokrili snegovi i šaš, da neko od prisutnih nije snimio bahaćenje dvojice viđenih političara i snimak desetak dana kasnije dostavio komercijalnoj POP TV koja ga je emitovala u udarnom terminu večernjeg dnevnika. Iako su potom i svi drugi elektronski mediji u Sloveniji emitovali audio-snimak na kome se svi inkriminirajući detalji kristalno jasno čuju, Stevanović saziva konferenciju za novinare na spornom proplanku jer "ne vidi u čemu je problem", a Rakovec pere ruke i tvrdi da mu ništa nikada nije obećao...
Zašto je domunđavanje funkcionera iz dva suprotna politička tabora izazvalo erupciju besa
Niko ne spori da pravoslavni vernici u Kranju decenijama čekaju na svoj hram. Sporno je da funkcija predsednika državnog parlamenta, kao ni gradonačelnika palanke poput Kranja, nije privatan posed. Predsednica Komisije za sprečavanje korupcije Katarina Bervar Sternad podsetila je da funkcioner koji obavlja javnu dužnost zastupa sve građane, a ne samo svoje birače, i da mu "država nije babovina".
Drugi problem je, kako ga je definisao ugledni pravnik Rajko Pirnat, činjenica da ko od tajkuna isposluje neku uslugu, postaje njegov dužnik. Treće, javno nadmetanje na kome je unapred poznat pobednik – nije licitacija. To je isključivanje ostalih ponuđača "ispod žita", u čemu nekadašnji šef antikorupcione komisije Boštjan Penko vidi korupcijske rizike i traži da se "u slučaj Stevanović/Rakovec" uključe policija i tužilaštvo. Šefu slovenačkog parlamenta ne ide u prilog ni što o prodaji opštinske zemlje odlučuje kranjsko gradsko veće u kome sede (i odluke donose) i članovi – Stevanovićeve liste.
Antikorupciona komisija je potvrdila da je primila više prijava i otvorila istragu, a slučaj proverava i Nacionalni istražni biro. Stevanović se brani da ne razume za šta ga terete, jer licitacije još nije bilo. A svoju funkciju, "drugu u državi", koristiće, poručio je, "i dvadeset puta ako tako može da pomogne ljudima". Slovenački analitičari ističu da Stevanović odbija da shvati da vlast, funkcija, ne pretvara državu u njegovu prćiju.
To je u skladu sa nušićevskim zapletom u kome je vlast plen, a pozivanje na navodno "javno dobro" – zgodan izgovor.
Sunovrat sa 5,5 na 1,8 odsto
U međuvremenu su birači presudili brže od institucija, i to u najgorem trenutku po Zorana Stevanovića i njegovu "Istinu" (Resnica), uoči lokalnih izbora. U novembarskoj anketi koju je objavilo "Delo" Stevanovićeva "Resnica" pala je na svega 1,8 odsto, sa 3,5 u oktobru.
Čak i kada se računaju samo opredeljeni birači, to je priličan sunovrat u poređenju sa osvojenih 5,5 odsto glasova na martovskim parlamentarnim izborima. Ispred Stevanovićeve "Resnice" sada su čak i vanparlamentarni "Prerod" (preporod) i "Pirati". I što se tiče popularnosti, čini se da Stevanoviću politička karijera visi o koncu – na lestvici (ne)popularnosti političara završio je na 20. mestu, a dva mesta ispred je bivša poslanica njegove stranke Katja Kokot, koja je u međuvremenu otišla iz "Resnice" u SDS Janeza Janše.
Spletkarenje oko zemljišta za crkvu je bila poslednja kap koja je prelila čašu razočaranih, danas već bivših Stevanovićevih sledbenika. U međuvremenu su ga na slovenačkim društvenima mrežama prekrstili u "Prodanović", jer se "prodao" kada je 22. maja ove godine pomogao Janezu Janši da formira desničarsku, manjinsku vladu, iako je uoči izbora obećavao i čak pokazivao "notarski overenu izjavu da sa Janšom neće sarađivati ni po koju cenu, nikada i nikako". Stevanović sada sve to demantuje, uprkos video snimcima koje je na tu temu u predizborno vreme i sam objavljivao, pokazujući i faksimil "overene notarske izjave"…
Stevanovića od momenta kada ga je Janšina SDS vinula u sam vrh slovenačkog parlamentarizma - prati skandal za skandalom. Prvo je isplivalo da je poslanik njegove "Istine" Boris Mijić ojadio svoje zaposlene, građevinske radnike pristigle sa juga bivše zajedničke države. Stevanović je branio Mijića do poslednjeg daha, iako je njegov poslanik svoje radnike ostavio u bedaku, bez mogućnosti da ikada naplate dug od više desetina hiljada evra na ime neisplaćenih plata. Ispostavilo se da je Mijić lagao i o svojoj stručnoj spremi, jer su mediji iščeprkali da nema fakultetsku diplomu. Kada je i za Stevanovića procurilo da je lagao kada je tvrdio da nije bio osuđivan, odlučio je da se ratosilja Mijića…
Osramoćeni Mijić podneo je ostavku 12. oktobra, ali Stevanović nije isto učinio, uprkos brojnim prozivkama jer je prevario birače, izneverivši predizborna obećanja. Tek tada počinje farsa. Preuzimanje Mijićeve fotelje u parlamentu, iako donosi bajnu platu od nekoliko hiljada evra mesečno - odbijaju čak četiri kandidata "Resnice", zaredom. Jedan od njih se čak i rasplakao pred kamerama, a njegova koleginica je uz odbijanje ponuđene funkcije izjavila da se "nije kandidovala na listi 'Resnice' za 'kuću idiota'".
Tek peta po redu, Martina Haring, iako je u rodnom Ptuju na poslednjim izborima osvojila tek 799 glasova, pristala je da uđe u parlament u sklopu kvote "Resnice".
Most nije stigao do Moskve
Najveća šteta se, međutim, ne tiče unutar-partijske niti unutrašnje-političke slovenačke korupcionaške razmirice. Podsetimo, Stevanović je bio jedan od retkih slovenačkih političara (pa još srpskih korena!) koji je imao hrabrosti da u predizbornoj kampanji pozove na normalizaciju odnosa sa Rusijom. Po osvajanju funkcije obećao je da će mu Moskva biti prva destinacija put koje će se otisnuti iz Ljubljane. Najavio je gradnju "mostova" između Zapada i Istoka. Ubrzo je objavio da je uspostavio kontakt sa predsednikom Dume i da kreće u Rusiju čim stigne poziv.
Sa druge strane je vladajuća, rusofobna SDS Janeza Janše, koja je Stevanovića lansirala na "drugu funkciju u državi" kako bi zahvaljujući glasovima njegovih pet poslanika izbegla nove izbore i formirala manjinsku vladu, Stevanovićev "put u Moskvu" unapred odbacila kao njegov privatan ćeif. Od tada predsednik parlamenta i "Resnice" odlazak u Moskvu više ni ne pominje.
Zoran Stevanović se zavije u muk i svaki put kada premijer Janez Janša sladostrasno ponavlja briselske optužbe na račun Rusije. Nije ni glas pustio ni kada je Janšina vlada odmah po preuzimanju vlasti odlučila da pošalje još 50 miliona evra pomoći režimu u Kijevu. Oni koji su se nadali da će sa Stevanovićem službena Ljubljana promeniti ton na međunarodnom parketu, shvatili su da od toga nema ništa. Preduzimljivi "Prodanović", opijen vlašću, nikako da shvati da onaj, ko među narodima gradi mostove mutnim poslovima na parceli opštinskog groblja, na kraju sahrani ne samo sopstvenu političku karijeru, nego i stranku koju je, da cinizam bude veći, nazvao "Istina". Nije teško zamisliti da bi za Nušićeve satirične komade Stevanović bio neiscrpno nadahnuće.




